Iako su snježne zime posljednjih godina sve rjeđe, one se uvijek vrate onda kada ih se najmanje očekuje, i tada obično bez zadrške. U HŽ Infrastrukturi to dobro znaju, jer nekoliko dana snijega ili ledene kiše dovoljno je da se pokaže koliko je sustav stvarno spreman.
Dok većina Hrvatske zimi usporava, željeznica tada ulazi u svoj najzahtjevniji dio godine. Snijeg, led, niske temperature i duga noć nisu iznimka, nego stres-test. A upravo u tim uvjetima postaje jasno koliko je infrastruktura sposobna izdržati ono što se ne može odgoditi – promet, povezanost i svakodnevicu desetke tisuća ljudi.
Na prugama nema zimskog sna. One ne poznaju blagdane, vikende ni prognoze „s manjom vjerojatnošću oborina“. Kad padne mrak i temperatura se spusti ispod nule, počinje posao koji većina putnika nikada neće vidjeti, ali bez kojeg jutarnji vlakovi ne bi krenuli.
Kad Hrvatska spava, željeznica se budi
U Gorskome kotaru i Lici snijeg ne dolazi postupno. On brzo zatrpa tračnice, uđe u skretnice i smanji vidljivost. Tada snjegočistači izlaze na prugu često prije zore, dok su sela još u mraku, a ceste tek djelomično prohodne. Metalni plugovi razmiču nanose, a ekipe na terenu prate stanje kilometar po kilometar.
Zima, međutim, ne pogađa samo planinske krajeve. Početkom ove godine, 5. siječnja i na blagdan Sveta Tri Kralja, snijeg i led zahvatili su gotovo cijelu zemlju. Osim u Gorskome kotaru i Lici ozbiljne probleme stvorili su i na jugu – podno Velebita i u dalmatinskome zaleđu.
Takve situacije nisu iznenađenje, na željeznici se za njih priprema mjesecima unaprijed. Već u rujnu donosi se operativni plan za zimsko razdoblje: određuju se ljudi za snjegoborbu, provjerava mehanizacija, osigurava gorivo s aditivima protiv smrzavanja, a ekipe se stavljaju u pripravnost.
„Radovi tijekom protupožarne sezone poput košnje i uklanjanja raslinja uz prugu preduvjet su za uspješnu snjegoborbu“, objašnjava Ratko Borić, voditelj Područne radne jedinice za održavanje građevinskog infrastrukturnog podsustava iz HŽ Infrastrukture. „Kad uđemo u zimski period, od 15. studenoga do 15. ožujka, pratimo sve prognoze, ne samo one propisane pravilima, i prema konzervativnoj procjeni ljude stavljamo u pripravnost.“
Kad priroda iznenadi i najspremnije
No ni najbolja priprema ne može ukloniti sva iznenađenja. Početkom siječnja to se pokazalo na dionici Knin – Gračac, jednoj od tehnički najzahtjevnijih u Hrvatskoj. Ondje nije pao samo snijeg, već ledena kiša.
Temperature su se spustile do -12 °C, a kiša se u dodiru s tlom, tračnicama i raslinjem trenutno ledila. Grane i stabla izvan pružnog pojasa, i do 15 metara od pružne osi, pod težinom leda i naletima vjetra lomili su se i padali prema kolosijeku. U isto vrijeme nestalo je električne energije, a pojedini kolodvori danima su bili u mraku.
„Tu noć sve je bilo okovano ledom: fasade, prometnice, tračnice, tucanik, skretnice. Sve je postalo neupotrebljivo“, opisuje Borić. „U takvim uvjetima naši ljudi izlaze sami na intervenciju. Odleđuju skretnice kako bi omogućili prolazak radnome vozilu i odlazak na udaljene intervencije. U ovome događaju sudjelovale su tri ekipe, gotovo trideset ljudi.“
Dionica Knin – Gračac ima 11 tunela, dvije galerije, gotovo dvadeset mostova i velike uspone. Zimi to znači stalnu borbu s ledom i vlagom.
Nevidljivi posao koji omogućuje vidljiv rezultat
U tunelima se zima ne vidi, ali se itekako osjeti. Procjedna se voda zaledi i stvara ledene zavjese i sige koje se moraju redovito uklanjati. To je težak, spor i fizički zahtjevan posao, a često se do tunela mora i pješice kroz snijeg, i po nekoliko kilometara u jednome smjeru.
Svako jutro pruga se pregledava iznova, jer ono što se preko noći stvorilo, ujutro može postati prepreka u prometu.
Za putnika je najvažnije da vlak krene i stigne. Sve između tih dvaju trenutka ostaje skriveno, no upravo se u tim nevidljivim satima događa najviše posla: grijanje skretnica, nadzor signalno-sigurnosnih sustava, stalne ophodnje terena, uklanjanje leda i provjera mostova i tunela.
U tome leži i paradoks željezničkog sustava: kad je sve u redu, nitko o njemu ne piše. Infrastruktura tada ostaje neprimijećena. No, čim nešto nije kako bi trebalo biti, kašnjenje, zastoj ili kvar, njezina prisutnost postaje vidljiva svima. Upravo zato se najveći dio posla obavlja tako da se nikada ne primijeti.
Ljudi iza reflektora
Radnici koji održavaju prugu navikli su na to da njihov posao prolazi bez pažnje. I znaju da je to najbolji znak da je sve odrađeno kako treba. Za nositi se s izazovima zime ključni su iskustvo, dobra procjena i timski rad.
„Svim je danima zajedničko to da nose izazove“, kaže Borić. „A najvažniji su iskusan nadzornik pruge i dobri odnosi među ljudima. Zahvalan sam što na terenu imam takve ekipe.“
Zima kao ogledalo sustava
Snijeg, led i niske temperature ne donose samo probleme. Oni razotkrivaju stanje sustava. Pokazuju gdje je infrastruktura jaka, a gdje zahtijeva dodatnu pozornost. Svaka zima donosi nova iskustva koja se koriste za sljedeću.
Za željeznicu zima nije izvanredno stanje. Ona je dio redovitog ciklusa.
Dok se u toplim kućama pale jutarnja svjetla, a putnici kreću na posao, radnici HŽ Infrastrukture idu doma, a pruga je već prošla svoj noćni test. Očišćena, pregledana i spremna.
Jer, ako infrastruktura izdrži zimu, izdržat će sve.