Zagreb već ima gimnaziju za doba AI-a, no ekrani nisu u prvom planu

Brojne su prednosti koje digitalne tehnologije donose sustavu obrazovanja, od jednostavnijeg i bržeg pristupa informacijama, korištenja alata za izradu prezentacija, raznih aplikacija i alata temeljenih na umjetnoj inteligenciji, posebno chatbotova. Postoji ogroman potencijal u obrazovanju, samo ga treba znati koristiti i dozirati. Ne smije se gušiti razvoj i zdravlje učenika koji moraju naučiti kritički razmišljati i odvojiti korisne sadržaje od onih suvišnih, pa i štetnih.

Mentorsko praćenje

Tehnologija mijenja pravila igre, a obrazovanje često kasni za velikim promjenama, što u vremenu brzog razvoja umjetne inteligencije postaje sve veći problem. Uvidjeli su to u PKG European School Zagreb, uglednoj zagrebačkoj gimnaziji koju su novi vlasnici, obitelj Motušić, temeljito preoblikovali. Nekadašnja Privatna klasična gimnazija, osnovana 1996., preoblikovana je, naime, u europsku gimnaziju sa sedam usmjerenja. Prve dvije godine daju širok temelj, a zatim se bira područje koje učeniku daje jasniji horizont i motivaciju. Odlučili su, kažu, pokazati kako škola za novo doba može izgledati. – Nekada je bilo dovoljno da škola učeniku prenese znanje, pripremi ga za ispit i pošalje dalje.

Danas to više nije dovoljno. Djeca koja sada upisuju srednju školu živjet će u svijetu u kojem će neka zanimanja nestati, nova nastajati preko noći, a u gotovo svakoj profesiji tražit će se drukčiji način razmišljanja nego danas. Zato se pitanje izbora gimnazije više ne može svesti samo na program, ocjene ili maturu. Roditelji traže nešto više. – školu koja će dijete vidjeti kao osobu, razviti njegovo samopouzdanje, pomoći mu da misli samostalno, govori jasno, koristi tehnologiju pametno te ostane sigurno u sebe u svijetu promjena – pojašnjavaju. Na pitanje što Zagreb dobiva s PKG European School Zagreb, odgovaraju kako najveća vrijednost škole nije u tome da ima više predmeta, nego da pruža više pažnje, da netko primijeti kada učenik gubi motivaciju, kada može više, kada mu treba sigurnost i kada se iza tišine krije talent koji još nije došao do glasa.

U PKG-u se zato govori o izrazito individualiziranom pristupu. – Manje skupine, mentorsko praćenje i blizina nastavnika omogućuju da se učenika ne promatra kao dio prosjeka, nego kao osobu s vlastitim ritmom i ambicijom. Netko ide prema medicini, arhitekturi, jezicima, pravu, ekonomiji ili računarstvu, a drugi prema umjetnosti, sportu ili interesu koji još ne zna imenovati. Danas učenici žele razumjeti zašto nešto uče i usmjeriti se prema onome što ih pokreće. No važno je da ne odrastaju u uskim obrazovnim tunelima. U dobroj gimnaziji budući liječnik razgovara s budućim arhitektom, učenik sklon tehnologiji uči od onoga koji razmišlja umjetnički, a različiti interesi postaju prednost zajednice.

Škola tada ne nudi samo smjer, nego i širinu – napominju. U Hrvatskoj se o privatnim školama još uvijek govori uz predrasude, poput mišljenja da su zatvorene, elitističke ili da nude lakši put. No ozbiljna privatna škola vrijednost ne dokazuje spuštanjem očekivanja, nego većom pažnjom, podrškom i odgovornošću. Zato se u zemljama s dugom tradicijom izvrsnosti, od Velike Britanije do SAD-a, privatne škole generacijama povezuju s najvišim oblikom obrazovanja. Njihova snaga, vele, nije samo u prestižu, nego u onome što veliki sustavi najteže daju: vrijeme za učenika, mentorstvo, zajednicu i motivaciju.

– Tu je i njihova šira društvena vrijednost. Privatne škole ne moraju biti suprotnost javnom obrazovanju, one mogu biti laboratorij promjene jer brže uvode nove pristupe, lakše isprobavaju ono što veliki sustavi sporije pokreću i pokazuju što djeluje – ističu u PKG-u. Promjena nije nastala iz teorije, nego iz iskustva. Obitelj Motušić u školu je unijela međunarodnu perspektivu, iskustvo rada i obrazovanja u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj i SAD-u, ali i roditeljsku potrebu za školom koja djecu vidi ozbiljno, pažljivo i cjelovito. Dr. Andreana Baeva Motušić donosi rijetku kombinaciju znanstvenog autoriteta, međunarodnog rada u obrazovanju i praktičnog razumijevanja različitih školskih sustava, uz doktorat znanosti i iskustvo sa sveučilištima u Europi i SAD-u. Boris Motušić iza sebe ima 29 godina rada na digitalnim transformacijama za brendove poput Microsofta, BNP Paribasa, ABB-a, Panasonica, PwC-a i Best Western Hotela.

Otvorenost svijetu

PKG se danas pozicionira kao međunarodna gimnazija na hrvatskom jeziku. Međunarodnost se ne gradi kao bijeg iz Hrvatske, nego kao otvorenost prema svijetu koja ostaje ukorijenjena u hrvatskom jeziku, vlastitom gradu i identitetu. Učenik može sutra studirati u Zagrebu, Beču, Londonu ili drugdje, ali ne mora izgubiti vezu sa svojim identitetom. I prostor škole nosi tu ideju. Kampus na Tuškancu, u povijesnim vilama, više podsjeća na topao zagrebački dom nego na hladnu školsku zgradu, kao što se može vidjeti i na stranici pkg.hr. Novi su vlasnici, napominju, školu zamislili kao obrazovnu ustanovu koja spaja međunarodnu širinu, zagrebački identitet i osobniji pristup učeniku. Kažu i da promjene ovakvog opsega neizbježno otvaraju pitanja, izazivaju otpor te nerijetko potiču i kritike. No upravo se uz takve pokušaje vidi može li se srednja škola pomaknuti prema obrazovanju koje mlade ne priprema samo za maturu, nego za svijet u kojem će se znanje i vještine stalno iznova dokazivati.