Iako je još prije pet godina uvedeno javnofinancijsko subvencioniranje koje danas pokriva trećinu novih stambenih kredita, najviše od toga korist imaju banke, agencije za trgovinu nekretninama i građevinski poduzetnici. S druge pak strane, građani koji ne koriste subvencije izloženi su umjetno poticanom tržištu koje iskazuje sve više cijene. Europski odbor za sistemske rizike, Hrvatska narodna banka, sindikati, političke stranke i analitičari s različitih pozicija, svi oni slažu se da hrvatskom tržištu nekretnina prijeti slom, a negativne posljedice osjetit će šira nacionalna ekonomija, prenosi DW.
Ograničavanje rente
Ivan Žilić s Ekonomskog instituta u Zagrebu upozorio je da su cijene nekretnina u Zagrebu, prema izračunu Državnog zavoda za statistiku, narasle za više od 50 posto u zadnjih pet godina. Radi se, smatra on, o disbalansu koji ne proizlazi iz veće potrebe za stanovanjem, već iz špekulativnog, investicijskog i turističkog aspekta tržišta nekretnina. Stoga bi stambene politike trebale biti usmjerene da nekretninama u Hrvatskoj vrate stambeni karakter.
To bi, napomenuo je, zahtijevalo regulaciju i ograničavanje srži hrvatske ekonomije – rente.
- Hrvatska ima neobično blagonaklon tretman privatnog iznajmljivanja i često se mogu čuti opravdane kritike kako se više oporezuje rad no imovina. Upravo radi rentijerskog svjetonazora koji je pretočen u poreznu politiku pati tržište nekretnina, time i stanovanje. Stoga će reguliranje najma ili uvođenje poreza na nekretnine ovdje uvijek biti politički nepopularno - naglasio je Žilić.
Javna stambena politika je zapuštena
Iva Marčetić, arhitektica iz zagrebačke nevladine udruge Pravo na grad upozorava da je Hrvatskoj potreban konceptualni zaokret u stambenoj politici.
- Mi usmjeravamo ozbiljna javna sredstva u pojedinačne kupnje nekretnina i samim time definiramo okvire stambene politike unutar tržišta nekretnina i individualnog rješavanja stambenog pitanja - osvrnula se Marčetić.
Objasnila je da takve politike nemaju pozitivan utjecaj na priuštivost stanovanja, a ponekad i izazivaju poremećaje na tržištu koji idu u prilog prodavačima, umjesto kupcima stanova. Stoga se, smatra arhitektica, o stambenoj politici treba razmišljati kao o kolektivnom, a ne individualnom pitanju gdje će se javne stambene jedinice davati u dugoročni i povoljni najam, a ne prodavati.
Također, pojasnila je, na lokalnoj razini nužno je razviti politike raspolaganja javnim urbanim zemljištem tako da ono služi kao zalog za izgradnju jeftinijih stambenih kvadrata i razvoj inovativnih praksi stambenih ulaganja poput stambenih zadruga. Prije svega, ključnim smatra zakonodavno reguliranje najamnih stambenih odnosa.
Postoje alternative
Ivan Žilić i Davor Kunovac prošle su godine ustvrdili da program subvencioniranja podrazumijeva izrazito problematičan prekratki rok za stambenu transakciju, što izaziva poremećaje na tržištu, piše DW.
- Iako subvencije nisu glavni uzrok rasta cijena stanovanja, na kraju je program subvencioniranja uzrokovao upravo suprotno onome čemu je namijenjen – stanovanje je postalo skuplje - upozorio je Žilić.
Objasnio je da subvencionirana kućanstva nemaju preveliku korist od subvencije dok je kućanstvima koja nisu dobila sada potencijalna kupnja znatno skuplja. Veliki problem predstavlja i neselektivnost pri dodjeli, jer su i vrlo imućna kućanstva mogla dobiti javnu subvenciju, a to svakako nije svojstveno socijalnim mjerama.
Ipak, potvrdio je, alternative postoje.
- Od jačeg reguliranja tržišta najma, izgradnje javnih stanova, do uvođenja poreza na nekretnine - naglasio je Žilić.
VIDEO Tomašević: Žičara je udobna, ugodna i tiha. Totalno se čovjek opusti u njoj