Netko je gledao reality show Shark Tank tijekom ovih izbora. Većina je hrvatskih stranaka ekonomski rast izjednačila s obećanjem desetaka tisuća novih radnih mjesta koje bi start-upovi trebali generirati. To je briljantno politikantstvo – tehnologija je seksi, moderna i ostavlja dojam educirane, sofisticirane i dobrostojeće radne snage. Međutim, što se politike tiče, start-upovi stvaraju nova radna mjesta samo ako ste spremni ignorirati činjenicu da to za veliku većinu uopće ne stoji. Istina, Apple bi sa svojih 66.000 zaposlenika jednim zamahom riješio problem tih predizbornih obećanja, ali Apple postoji već 39 godina, a i nije neka vjerojatnost da će se preseliti u Slavoniju. S druge strane, unatoč milijardi korisnika i vrijednosti od 19 milijardi američkih dolara, WhatsApp zapošljava samo 50 inženjera koji od ekonomske smrti ne bi spasili ni moje selo, a kamoli državu. Viber ima 600 milijuna korisnika i 300 zaposlenika. Shopify vrijedi 3,6 milijardi dolara i zapošljava 1000 ljudi. Nema dvojbe da mali postotak start-upova uistinu generira nova radna mjesta, ali nikada ih nećemo osigurati 20.000 do 45.000 kako obećavaju neki naši političari. Naivno je i nepošteno tako opterećivati našu start-up scenu.
Još je jedan problem vezan uz predviđeno instant start-up rješenje: bogate tehnološke regije ne nastaju same od sebe. Za taj su recept potrebni sljedeći sastojci: lokalna inteligencija, talent i veze. Prije Silicijske doline postojali su Fairchild Semiconductor i sveučilište Stanford. Bostonska tech scena proizašla je iz Raytheona. Boulderska scena proizašla je iz IBM-a i NORAD-a. Drugim riječima, uspjeh start-upova iz tih regija rezultat je onoga što je postojalo prije njih. Već su otprije te regije bile magneti za genijalce, a mi to trenutačno nismo. Odgovor ne leži u pokretanju još inkubatora i agencija ni u proizvoljnom financiranju 10.000 ili 100.000 start-upova osuđenih na propast (a veliki broj je osuđen na propast). Odgovor leži u pretvaranju jednoga od zasad slabo poznatih dragulja hrvatske tehnološke scene u novi Skype. Ili još bolje – trebamo osigurati uvjete da 5 ili 10 postojećih i održivih start-upova izraste u uspješna poslovna carstva kako bismo stvorili tu neizmjerno važnu kritičnu masu lokalne inteligencije, talenta i sredstava.
Politika je bitna. Skype nikada ne bi bio otkriven da estonska vlada nije donijela neke dalekovidne zakone koji su poticali poduzetništvo. Usvojili su jednaku poreznu stopu za sve (“flat tax”), nisu oporezivali reinvestiranu zaradu, a administraciju su digitalizirali i sveli na minimum. Kako je Skype rastao, tako je rastao i cijeli tech sektor Estonije koji je naposljetku imao pozitivan utjecaj na cijelo gospodarstvo. Njihovi su osnivači, zaposlenici i lokalni ulagači dobro zaradili na prodaji Skypea eBayu za 2,6 milijardi dolara, koje su zatim uložene u druge estonske tvrtke, što je privuklo još ulaganja i krug se tako nastavio širiti.
Mi još čekamo svoj Skype.
Na našim je političarima da stvore poslovno okruženje u kojemu će takav projekt moći rasti bez njihove izravne intervencije.