Bijeg od sparine i vrućina, sluteći skori dolazak jesenskih dana i novih kiša, potražili smo ovoga tjedna na rijeci, ali ne kako bismo vam ispričali turističku ljetnu priču punu slika i mirisa kako bismo što bolje dočarali ljepotu kraja o kojem pišemo. Ljepota, iako sveprisutna, i neupitna, kao i sve spomenute slike i mirisi, sporedni su na ovom našem zadatku. Prošli smo četiri karlovačke rijeke i odlučili se slijediti jednu – Mrežnicu.
Smaragdno zelene i čista rijeka vodila nas je zavojitom cestom kroz Dugu Resu prema mjestu Zvečaj gdje se u zelenom kutu rijeke smjestio Zeleni kut, obiteljski restoran i imanje s tradicijom od gotovo šest desetljeća. Trećinu tog vremena na ovoj adresi radi i Jasna Jakšić, kuharica čiju je priča protekloga tjedna čula cijela Hrvatska, a vjerojatno i šire. Početkom tjedna, proslavila je rođendan, ali i okruglu 20. obljetnicu rada u restoranu Zeleni kut gdje je s godinama napredovala do mjesta šefice kuhinje. Poslodavci su joj onda pripremili iznenađenje kakvom rijetko svjedočimo – za 20 godina vjernosti poklonili su joj potpuno novi automobil.
Deseci tisuća lajkova po društvenim mrežama, stotine poruka i telefon koji ne prestaje zvoniti, to je ono što je uslijedilo...Radni je dan, oko 13 sati i u Zeleni kut stiže i naša ekipa, želimo upoznati kuharicu, ali i ljude koji stoje iza iznenađenja o kojem priča cijela Hrvatska. Parkirno mjesto teško smo pronašli, sve je prepuno, a do kuharice je bilo još teže doći jer u restoranu na obali Mrežnice užurbano se servirao ručak.
– Nema problema – odgovorio sam kad nas je konobar zamolio da pričekamo sa snimanjem jer je gužva, pomislih – pa najbolji način za upoznati kuharicu jest kroz njenu kuhinju – pa smo vrijeme odlučili prikratiti ručkom i postalo nam je jasno zašto gazda toliko cijeni svoju kuharicu.
Porcije od kojih je teško vratiti se poslu, ukusni sastojci i jela pripremljena u pravom domaćem štihu, predstavili su nam Jasnu Jakšić, samozatajnu cheficu koja je potom stala pred naše kamere. – Nisam očekivala da ću postati zvijezda društvenih mreža preko noći, nisam navikla na ovako veliku medijsku pozornost, svi mi čestitaju, toliko je poruka i komentara što od poznatih, što od nepoznatih ljudi, da niti ne stižem svima odgovoriti – govori nam kroz osmijeh kuharica i priznaje da, iako su se emocije već malo slegle, iznova se naježi i srce joj počne tući kada se prisjeti iznenađenja.
– U biti to je trebala biti proslava rođendana – prisjeća se – slavili smo dvoje mojih kolega i ja i normalno imali smo tortu, puhali svjećice, a onda je došla gazdarica i održala govor pa rekla da ćemo obilježiti mojih 20 godina rada u Zelenom kutu – nastavlja. Tada na scenu stupa šef Mladen i prilazi joj noseći malu drvenu škrinjicu s poklonom za koji nije niti mogla naslutiti što je...unutra je bio ključ od novog automobila.
– Kad sam otvorila škrinjicu bila sam u šoku, iskreno ne mogu se sjetiti niti opisati kako sam se osjećala, jednostavno šok, suze su same krenule, nisam znala što bih rekla. Suze su išle i dok smo hodali prema automobilu, nisam bila svjesna da je to stvarno... – govori Jasna i ponosno vadi ključeve svog novog limenog ljubimca koji nas čeka na parkiralištu ispred restorana.
Lijep, ne prevelik i jako moderan...tim nam riječima kuharica opisuje svoj novi bijeli auto u koji dok sjeda ne može sakriti osmijeh. Pali motor i pokazuje nam auto koji još miriši na novo, no sada neće u vožnju jer gosti i restoran čekaju pa ju puštamo nazad u kuhinju, a razgovor nastavljamo s Mladenom Puškarićem, vlasnikom restorana i čovjekom koji stoji iza iznenađenja kakvo se ne viđa često. Otkriva nam kako je tajni proces izgledao
– Planiranje je trajalo mjesecima. Što? Kako? Zašto? Na koji način? Razgovarali smo i razmišljali što pokloniti, to je bio najveći problem jer htjeli smo na pravi način dati obilježiti 20 godina jer to nije mala stvar pa pokloniti nešto sitno, izgledat će smiješno. Je li ovo prevelik poklon? Mislim da nije. Htjeli smo pokloniti nešto što vrijedi i što joj može biti korisno. E sad, je li to ovaj automobil, neki drugi, nešto treće...to je manje važno. Mislim, mogli smo pokloniti nekakav dijamant koji je možda i skuplji, ali on ne bi imao takvu praktičnu vrijednost – objašnjava Mladen.
Smatra da je važno nagraditi djelatnike. – Nakon toliko vremena ili valjamo mi ili valja ona, ne može jedan dinar sam zvoniti u džepu – slikovito pojašnjava kako to znači da su jedni s drugima zadovoljni jer bi se u suprotnom već poslovno rastali. Zapošljava radnike, kaže, koji imaju pet, sedam i više godina radnog staža na ovom mjestu, dok neki muku muče sa sezoncima koji odrade jednu, eventualno dvije sezone. Nestašica je radne snage, priznaje Mladen, i sve je teže pronaći domaću radnu snagu. Nekima ne odgovara pozicija, nekima plaća, nekima smještaj i lokacija. To je uvijek teško, zaključuje iskusni ugostitelj. Ključno je, stoga, probleme rješavati razgovorom, a ovdje kao i u drugim sektorima vrijedi ona da dobar radnik zlata vrijedi.
Jasna je ovdje gotovo pola svoga života, došla je, govori Mladen, s 25 godina s malim djetetom. Odmah se uklopila u tim, počela je kao pomoćna kuharica i uz neprestanu edukaciju napredovala do pozicije glavne kuharice koja je jedan od stupova ovog uspješnog obiteljskog posla, uz vlasnika Mladena i njegovu suprugu. Nisu se nadali da će njihova priča doživjeti ovakav odjek u javnosti.
– Kad smo to objavili na Facebooku, planirali smo to podijeliti s našim kolektivom i mislili smo da će ostati između nas, eventualno da će vidjeti još neki prijatelji. Ovo je sada stvarno postala lavina – ističe gospodin Puškarić i uz osmijeh i pogled na ispunjenju terasu zaključuje kako je to i dobra reklama, ali ne samo za njega, već i mrežnički kraj. Drago mu je da je Mrežnica postala destinacija da više nije samo obično izletište. Prisjeća se da je prije 58 godina pokrenuta njihova gostiona za putnike namjernike na staroj cesti između Ogulina i Karlovca. U međuvremenu proširili su i dio kuće te napravili 14 soba za smještaj pa danas ovdje svoje godišnje odmore provode strani i domaći gosti.
– Nekada davno su na Mrežnici bilo dva lokala. Danas ih ima dvanaest i svi skupa rade. Tako da je Mrežnica stvarno postala destinacija, ne prvenstveno za jednodnevne izlete, ali ljude dolaze ovdje na odmor i po pet, sedam deset dana. Uz to, sve skupa se pojavilo dosta ljudi koji iznajmljuju svoje kućice, tj. vikendice, apartmane, itd, tako da mi sada na području Mrežnice imamo preko tisuću i nešto smještajnih jedinica – objašnjava nam sugovornik i poziva još jednom sve na Mrežnicu.
Uoči rastanka pitamo ga da nam podijeli recept kako zadržati radnika jer problem je to o kojem često slušamo od ugostitelja. – Apsolutno apsolutno ulaganje u ljude. Prvenstveno treba dobiti ljude na bilo koji način. Znam da je ugostiteljski sektor jako okrnjen u tom kontekstu jer dosta ljudi bježe iz tog sektora. Ne samo zbog plaće, nego i zbog radnog vremena, uvjeta i složenosti posla...No, ovaj posao je zanimljiv, svaki dan se razlikuje od prethodnog. Naravno, mi nismo savršeni i nama se potkradu greške i promašaji, ali isto tako važno je slušati ljude i kritike kako bismo mogli preći preko toga – zaključuje Mladen Puškarić. Srećemo još jednom i Jasnu koju isto tako pitamo za poruku za kraj, svojim kolegama u ugostiteljstvu kaže – novac jest važan u životu, ali ja mislim da su međusobni odnosi na poslu ključni, ako vas netko maltretira to ne može izdržati – zaključuje.
Ajde konačno jedna lijepa priča u svakodnevnom novinskom crnilu, bravo svima.