U slučaju da se dokaže objektivna i subjektivna odgovornost Hrvatske narodne banke, spreman sam podnijeti ostavku, rekao je jučer guverner HNB-a Željko Rohatinski. Na tu njegovu izjavu odmah se nadovezao viceguverner Čedo Maletić (inače zadužen za nadzor i kontrolu), rekavši da guverner u tome neće ostati usamljen. Tek što je Maletić počeo objašnjavati da je pritom mislio na sebe osobno, pridružio mu se i zamjenik guvernera Boris Vujčić. Ukratko, u slučaju da se dokaže odgovornost HNB-a, ostavke su spremni dati i viceguverneri Relja Martić, Tomislav Presečan i Adolf Matejka. Dakle, sva šestorica zaposlenika HNB-a sa statusom državnog dužnosnika spremna su otići. Riječ je zapravo o dosad najoštrijem suprotstavljanju monetarne vlasti raznim javnim, političkim i interesnim prozvikama na odgovornost.
Guverner Rohatinski jučer je bio odrješit: takve odgovrnosti HNB-a u aferi Riječke banke - nema! Prema guvernerovu tumačenju, najnovije prozivke Sektora nadzora i kontrole HNB-a zapravo su oblik pritiska na neovisnu monetarnu vlast. Ide se, smatra Rohatinski, na jednu od rijetkih institucija koja radi relativno dobro kako bi je se navelo na popuštanje u stavovima o nekim bitnim načelnim pitanjima i novim zakonskim rješenjima, kao što su ona vezana uz platni promet i status ŠKZ-a ili uz novi Zakon o bankama. Rahatinski je ostao čvrst u stavu da objektivne i subjektivne odgovornosti HNB-a nema jer oni jednostavno ne mogu obaviti svoj posao ako je velik dio dokumentacije (koju provjeravaju) uništen ili krivotvoren.
Rohatinski je podsjetio da su prije KPMG-a u Riječkoj banci reviziju radili i stručnjaci PriceWaterhauseCoopersa. Dakle, dvije ugledne revizorske kuće koje su morale sondirati prvo stanje i provjeravati podatke nisu navodno uočile ništa. Kad je HNB reagirao na prvo pismo upozorenja, obavijestili su upravu. Kako je tada Riječka banka još bila u državnom vlasništvu, to znači da je HNB o tome obavijestio i vlasnika odnosno državu. Nakon drugog pisma, koje su primili ove godine, ponovo su obavijestili upravu, a odgovor njezina predsjednika Ivana Štokića bio je arogantan. "Vrlo smo iznenađeni vašim pismom od 23. siječnja o. g. i načinom na koji nas upozoravate na prijavu o nepravilnostima u poslovanju Riječke banke i njezinih radnika", otpovrnuo im je Štokić te održao "lekciju" da gospodin Perožić "nije direktor u Riječkoj banci već član uprave, a gosp. Tankosić je direktor Direkcije deviznih sredstava". Za gospodina Mioča (koji je potpisnik zadnjeg "anonimnog" pisma) ustvrdio je da im je nepoznat, ali je Štokić zato bio uvjeren da mu je "očita namjera diskreditacija poslovanja Riječke banke i njezinih radnika...".
Taj isti predsjednik Uprave Ivan Štokić, podsjetio je Rohatinski, sa saznanjima o velikoj šteti podigao je svoju deviznu ušteđevinu, a uprava pod njegovom dirigentskom palicom omogućila je neposredno prije izbijanja afere da sama Riječka banka po izuzetno visokoj cijeni otkupi više od 5 milijuna kuna vrijednih vlastitih dionica od (navodno) malih dioničara. Nevjerojatno je da odgovorni još ne žele izaći s imenima brokera koji su sudjelovali u toj kupoprodaji i s imenima dioničara koji su prodali svoje dionice.
Gojko Drljača