Rat je zaustavljen, ali opsada nije prestala. Zdravstveni sustav u potpunom je kolapsu, obrazovni leži u ruševinama. Sve je uništeno. Palestinac u Pojasu Gaze danas je suočen samo s gomilom ruševina. Riječi su to Mohammeda Mansoura, novinara palestinske televizije Al Youm, koji je za Večernji list rado podijelio s čime su se sve suočili Palestinci po povratku na ostatke svojih domova koje su Izraelci u ratu protiv Hamasa mahom sravnili sa zemljom. – Ovdje je zapravo na djelu genocid koji traje do danas, nešto što nitko s imalo čovječnosti ne može prihvatiti – tumači Mansour. I onda se još pojavi Trump s idejom o raseljavanju dva i pol milijuna Palestinaca iz Pojasa Gaze kako bi Amerikanci na ruševinama gradili turistički resort!? Međunarodna zajednica time je konsternirana, a Palestinci su to, kaže, doživjeli kao suočavanje s novim oblikom nasilja i prisile, kako drukčije... Koja su uopće njihova prava, imaju li oni pravo na teritorijalni integritet, kakva je uopće budućnost u cijeloj regiji, pitaju se.
– Humanitarna situacija u Pojasu Gaze teška je, čak surova. Međunarodne organizacije priznaju da je život u Pojasu Gaze u ovim okolnostima nemoguć jer je izraelsko djelovanje usmjereno na osvetu palestinskom narodu. Primjerice Rafah, grad na jugu koji je imao više od pola milijuna stanovnika, danas je hrpa ruševina. Škole, bolnice, džamije, ulice i infrastruktura – sve je uništeno. Kako ondje živjeti? Kad je rat stao, barem smo osjetili nadu da ćemo se moći vratiti. Nažalost, život nas je opet iznenadio – Izrael inzistira na zatvaranju prijelaza, onemogućavanju unosa hrane i opreme koja bi pomogla u obnovi. Uvjeren sam da u područjima u Pojasu Gaze Izrael pokušava potkopati palestinski narod, nastojeći eliminirati palestinsku naciju. Zato ovo nije samo političko pitanje, već rat koji se može opisati kao genocid. Odgovorna je ekstremistička Netanyahuova vlada, koju je svijet osudio kao zločinačku vlast. Ratni zločini počinjeni su u Gazi, Libanonu, Siriji, Jemenu, a uništavanje života nastavlja se bez imalo obzira prema europskim zahtjevima za zaustavljanje masakra. Arapski i međunarodni pozivi za zaustavljanje masakra nad palestinskim narodom i dalje ostaju bez odgovora. Više od pedeset tisuća ljudi je poginulo, stotine tisuća su ranjene. Oni koji preživljavaju još uvijek čekaju tračak nade da će moći napustiti područje i potražiti liječenje u inozemstvu – govori novinar Mohammed Mansour.
Trumpovu inicijativu naziva sramotnom, ali ona nije, tvrdi, nastala preko noći, već je rezultat politike koja traje od pedesetih godina prošlog stoljeća. Velika Britanija je, kaže, isto bila uključena, uzastopne ekstremističke australske vlade također.
– Ovaj narod ima pravo živjeti ovdje jer tu je njegovo ognjište. Palestinac treba ostati na svojoj zemlji. Neprekidno smo suočeni s pokušajima raseljavanja, bilo ratom, ubijanjem ili, kako neki kažu, "dobrovoljnom migracijom". Nema tu ničega dobrovoljnog, sve je to prisila. Neprekidno se provodi politika represije, izgladnjivanja, ratova, oduzimanja posjeda i zatvaranja – svi brutalni postupci koje Izrael primjenjuje nad Palestincima. Tjera nas da emigriramo. Ali ovaj se narod nikad neće odreći svoje zemlje, ni svoje krvi. Ovdje je riječ o njihovom pravu da ostanu, a ne da odu. Trump i Netanyahu su različiti, ali njihovi ciljevi ostaju isti. Netanyahu je nehuman. Palestinski narod je raseljen. Njegovi su pripadnici zapravo rođeni potlačeni, a o njegovoj se sudbini ne raspravlja. Na palestinskim ruševinama sada se raspravlja samo o jednoj stvari – kako će svijet podržati pravo palestinskog naroda da ostane na svojoj zemlji? Kako će reagirati na Trumpov potez? Treba se pod hitno suočiti sa svim američkim pritiscima i američko-izraelskim pozivima na raseljavanje – ističe naš sugovornik.
Trumpu bi, veli, bilo bolje da samo prizna međunarodne konvencije koje kažu da Palestinac ima pravo na Zapadni Jeruzalem i pravo na ostanak unutar granica iz 1967. godine. Međutim, on uskraćuje sva prava palestinskom narodu i zahtijeva da on migrira sa Zapadne obale u Jordan, a iz Gaze u Egipat, što je čista prisilna migracija. Dakle, etničko čišćenje, zaključuje Mansour.
– Znači, postojao bi samo Izrael, Palestina ne postoji!? Nema onda ni palestinskog naroda, dakle, milijuni ljudi potpuno su zanemareni. No postoje slobodni ljudi širom svijeta, uključujući Hrvatsku, kao i druge europske i arapske zemlje, bez obzira na vjerske razlike, bilo da su islamske, kršćanske ili židovske, koji se s time neće složiti. Oni prepoznaju da palestinsko pitanje nije samo političko, nego je riječ o slobodi, pravednosti i opstanku – poručuje novinar Mohammed Mansour.
Nadu mu ulijeva to što danas, kaže, kršćani i suniti staju uz palestinski narod, zajedno s muslimanima i šijitima, muslimanima i židovima, pa čak i budistima.
– Kao reporter, dokumentirao sam zločine. Pokušavao sam razumjeti kako ljudi preživljavaju, kako izlaze iz ruševina. Kako im je ispod betona i cementa kuća koje se bombardiraju. Mislio sam da sam vidio sve, ali ovaj rat traje i traje. Kuće se i dalje bombardiraju, a stanovnici se bore za život pod ruševinama. Zamislite betonske blokove, armirani beton pod težinom rata. Kiša željeza pada na dječje glave. Kako ti ljudi mogu ikada zaboraviti svu ovu bol? Prošli smo mnogo, a onda smo morali otići na zemlju koju ne poznajemo, niti ona poznaje nas. Nema identiteta, ni ovdje ni tamo. Ali zato su raseljeni ponovno stigli na neka mjesta u Pojasu Gaze i postavili šatore. Rastrgani, među ruševinama svojih domova svijetu dokazuju da je Palestinac rođen na ovoj zemlji kako bi preživio – potresen je Mohammed.
Pitali smo ga kolika je odgovornost Hamasa za patnje palestinskog naroda, jer, da nije bilo napada 7. listopada 2023., ne bi došlo do ovog rata.
– To je čista laž i izraelska propaganda. Povijest nije započela 7. listopada 2023. Razlozi za napad toga dana leže u dugotrajnim napetostima, uključujući izraelsku okupaciju Zapadne obale, nasilje koje je provodila Netanyahuova vlada i stalne napade u Jeruzalemu. Gazi je nametnuta izraelska opsada koja traje više od 17 godina, a djeca su umirala na prijelazima dok su pokušavala doći do medicinske pomoći. Izrael je započeo ratove 2008., 2012., 2014., 2021. i 2022., čime je obilježio život Palestinaca. Osim toga, Izrael je konfiscirao palestinsku zemlju, ignorirao europske pozive da zaustavi širenje naselja i uhapsio tisuće Palestinaca, uključujući djecu i žene. Oskrnavio je džamiju Al-Aqsa i spriječio kršćanska slavlja u svetim crkvama. Svijet se sada pita zašto je palestinski narod reagirao kako je reagirao, no ako želi osuditi događaje od 7. listopada 2023., mora osuditi i sve što je prethodilo. Zločinačka politika protiv Palestinaca ne smije se tolerirati. Djeca, žene i obitelji u Gazi ne smiju trpjeti glad, ubijanje i brutalnosti – uzrujao se naš sugovornik.
Prekid vatre u Pojasu Gaze i dalje je krhak, mnogi se pitaju hoće li se borbe uskoro nastaviti. Izrael, pod vodstvom Netanyahua, tvrde Palestinci, prijeti i opstruira pregovore o razmjeni zarobljenika, što povećava nesigurnost. – Plaćamo cijenu za rat – sažima novinar iz Gaze i pritom naglašava i duboku podjelu u izraelskoj politici, koja ne priznaje palestinsko postojanje. Čak ni palestinske vlasti, koje se protive ekstremizmu, nisu priznate od Izraela. Netanyahu je jasno izjavio da mu je cilj jedinstvena izraelska država u kojoj Palestinci ne postoje.
Novinar također ističe kako međunarodni posrednici, poput Katara, Egipta i SAD-a, ne mogu biti neutralni jer su politički pristrani. Dok Izrael uživa snažnu američku potporu, situacija u Gazi postaje sve teža.
– Očekujem da će se primirje još više kršiti – dodaje, spominjući patnje stanovnika Rafaha zbog okupacijskih snaga. Izrael nije ispunio osnovne uvjete dogovora, uključujući dostavu šatora, medicinske opreme i obnovu uništene infrastrukture.
Zdravstveni sektor u Gazi ne postoji, a bolnice, poput Al-Najjar, Al-Shifa i Al-Rantisi, više ne rade. – Izrael ne želi da ranjeni prežive – uvjerava novinar. Odrasli i pogotovo djeca pate zbog teške humanitarne situacije, a Gaza je, prema njegovim riječima, nenastanjiva. Izrael, prema njegovom mišljenju, pokušava stvoriti prostor u kojem Palestinci neće moći preživjeti ni fizički ni politički. Na kraju, dodaje da će mnogi njegovi sunarodnjaci zbog razaranja zauvijek ostati daleko od svojih domova koje su uništili okupatori.
Kolega Mansour je kao novinar svjedočio mnogim tragedijama, uključujući mučenja i smrti mnogih svojih kolega. Kako je biti novinar u takvim uvjetima, kako obavljati novinarske dužnosti pod prijetnjama, nasiljem i stalnim opasnostima?
– Izraelska vojska od prvog nas trenutka pokušava ubiti. Ako nosimo mikrofon i kameru, cilj nam je svijetu reći da se nad obiteljima provode masakri. Cijele palestinske obitelji izbrisane su iz civilnog registra. Ubijeno je pedeset tisuća ljudi, a stotine tisuća su ranjene. To je definitivno ono što smo htjeli prenijeti cijelom svijetu, a svakako i u skladu sa svim međunarodnim zakonima i religijskim učenjima. No izraelski ratni stroj od prvog je trenutka ciljao novinare. Na meti su se našle obitelji novinara, palestinske novinske institucije, svi novinarski uredi. Čak su počeli ciljati novinarske šatore kroz koje smo prolazili. Trudimo se pripremati reportaže i slati ih u svijet. Ovo je jasan izraelski pokušaj da se prikrije palestinska istina. To odražava stvarnu situaciju. Možemo s velikom sigurnošću reći da je najviše masakra i zločina protiv novinara tijekom ratova bilo gdje na svijetu počinjeno upravo u Gazi. Možete zamisliti, više od 200 novinara ubijeno je pojedinačno ili zajedno sa svojim obiteljima. To jasno odražava izraelsku politiku – pokušaj skrivanja istine i ubijanje onih koji izvještavaju o stvarnom stanju na terenu. Također, važno je napomenuti da je Izrael spriječio mnoge novinare tijekom rata, uvodeći zaštitu vezanu za novinare, ali je opstruirao slobodan rad medija. Zabranio je ulazak stranim novinarima u Gazu. Novinari iz Europe, Amerike, pa čak i iz arapskih zemalja nestrpljivo su čekali u egipatskim zemljama. Da, ušao sam u Gazu kako bih pratio što se događa. Bilo je jako puno izazova jer su Izraelci na sve moguće načine pokušavali spriječiti naš rad. Ali uspjeli smo prenijeti istinu o svemu što se događa, sve činjenice, sve o masakrima... Zastrašujuće slike razaranja u Pojasu Gaze sada govore umjesto nas. Oprema nam je uništena, postali smo beskućnici, ali nismo prestali slati poruke o boli, zabrinutosti i pravdi u koju vjerujemo. Vjerujemo da postoje slobodni ljudi koji nas slušaju i vide što nam se događa, kako u arapskim tako i u europskim zemljama, pa čak i u Americi. Imamo veliku vjeru da postoje mnogi slobodni ljudi koji prepoznaju da je palestinski narod žrtva nepravde, ugnjetavanja, brutalnosti, zatvaranja, spaljivanja domova... A sada nema ni hrane, nema vode, nema struje – svjedoči novinar Mansour.
Pitamo ga i kako se ljudi snalaze za osnovne životne potrebe dok su okolnosti sve samo ne podnošljive.
– Kad govorim o tome, više nisam reporter. Prije svega sam palestinski državljanin koji je sve iskusio na vlastitoj koži. Jednom mi je tijekom izvještavanja došla majka Sherine Ali i rekla: "Nemamo kruha doma." Krenuo sam po gradu tražiti komadiće kruha. Obišao sam cijeli grad za jednu pogaču. I našao je. Pojeli smo tu pokvarenu štrucu kruha punu crva. Smrdio je, ali morali smo to pojesti. Ničega drugoga nije bilo. Meso nismo mogli pronaći, ni mliječne proizvode kao ni povrće. Bolesti o kojima smo čitali u knjigama, sada su postale stvarnost za palestinski narod. I sam sam bio izložen bolesti povezanoj s hepatitisom. Većina palestinskog naroda u Gazi zaražena je hepatitisom, kao i gastroenteritisom i drugim bolestima koje su nastale zbog nedostatka hrane i osnovnih potrepština. Obitelji koje su raseljene iz svojih domova nalaze se u područjima poput pješčanih dina, a Izrael je spriječio djecu da dobiju potrebnu medicinsku skrb. Pokušavaju stvoriti situaciju koja ugrožava zdravlje ljudi. To se događa i s najmanje milijun i pol ljudi u područjima bez osnovnih zaliha. Riječ je o pjeskovitom području koje se sigurno pretvara u prijetnju za zdravlje. Možete zamisliti kako ti ljudi idu na zahod, gdje smještaju kupaonice, kako se hrane, kako dobivaju vodu za piće. Među stanovnicima su se pojavili ozbiljni zdravstveni problemi, koji su se osobito odrazili na djecu i starije osobe. Mnoge obitelji izgubile su svoje sinove zbog nedostatka zdravstvene skrbi. Mnogi stariji ljudi razboljeli su se i umrli, a mnoge majke rodile su deformiranu djecu zbog loše hrane i nemogućnosti osiguravanja osnovnih nutrijenata poput mlijeka i vode. Dakle, nad nama nisu počinjeni samo fizički masakri – ubijaju nas i glad, bolesti i jasna politika koja ima cilj potkopati cijeli palestinski narod – ogorčen je Mohammed.
O arapsko-islamskom svijetu koji je ostao pasivan glede patnji palestinskog naroda i nije gotovo ništa učinio kako bi zaustavio krvoproliće u Pojasu Gaze Mansour kaže:
– Arapska solidarnost prema Palestini je nažalost potpuno izostala, što je Izraelu omogućilo širenje agresije. Arapski i islamski svijet nije reagirao ni politički ni diplomatski, a to je dalo prostor Izraelu da nastavi s napadima. Pokušaj normalizacije odnosa s Izraelom, koji guši postojanje Palestine, također je opasan. Izrael je nastojao minimizirati palestinsko pitanje jer arapske zemlje nisu pružile odgovarajući odgovor. Međutim, Europa, zajedno s američkim studentima, Francuzima i Britancima, sada više podržava Palestinu. Države poput Japana i Kine također su prepoznale nepravdu koju trpi palestinski narod. Pozitivno je što diljem svijeta postoje ljudi koji podržavaju ljudskost, jer ljudskost je veća od svih religija i situacija. Trebamo stati i reći svijetu da prestane šutjeti – zaključio je palestinski novinar Mohammed Mansour.
FOTO Pogledajte kako Zelenski napušta Bijelu kuću nakon neviđene svađe s Donaldom Trumpom
Nisu to glad i bolest, to je "Trumpov mir".