Stjepan Domjanić, pripadnik legendarne 2. gardijske brigade Gromovi, na obilježavanju obljetnice u Kninu prisjetio se najkrvavijih dana vojno-redarstvene akcije Oluja. Opisao je žestok otpor na koji su naišli kod Petrinje i Gline te ključne trenutke neizvjesnosti kada ishod operacije, iz njihove perspektive, nije bio ni približno jasan.
Stjepan Domjanić, sudionik jedne od najtežih i najkrvavijih bitaka Oluje, i ove je godine stigao u Knin kako bi se s prijateljima i suborcima prisjetio dana ponosa i slave, ali i dana goleme žrtve. Kao pripadnik Gromova, bio je na jednom od najzahtjevnijih pravaca napredovanja, na Banovini, gdje su srpske snage pružale neočekivano snažan otpor. Prisjećajući se tih trenutaka, Domjanić ističe kako je prvi dan operacije bio obilježen teškim gubicima i velikom neizvjesnošću. Bitka je tamo, kako kaže, bila istinski krvava jer pobunjeničke snage nisu imale informaciju o stvarnom stanju na terenu, što je dovelo do borbi do posljednjeg daha.
"Ona je tamo stvarno bila krvava zbog toga što su ti njihovi branitelji, takozvani srpski pobunjenici, pružali žestoki otpor. Oni nisu imali informaciju tijekom tog prvog dana, pa čak ni drugoga, da je njihov glavni grad Knin bio već oslobođen od strane hrvatskih snaga", objašnjava Domjanić. Ta dezinformiranost neprijatelja rezultirala je tragičnim posljedicama. Već prvog dana na njegovom smjeru poginula su četiri do pet mladića koje je osobno poznavao. Kada su na kraju dana zapovjednici razmijenili informacije, slika je postala još mračnija. Postalo je jasno da su gubici bili ogromni na svim dijelovima bojišta na Banovini, a među poginulima su bili i istaknuti zapovjednici.
Tog dana život je izgubio zapovjednik pješačke bojne Predrag Matanović, ali i zapovjednik brigade Stjepan Grgac te zapovjednici satnija. Težina gubitaka i silina otpora unijeli su sumnju među hrvatske branitelje. Domjanić iskreno priznaje da je na kraju prvog dana Oluje zavladala velika neizvjesnost i da su se mnogi pitali hoće li uopće uspjeti izvršiti zadatak koji je pred njih postavljen. "Taj momenat nije bio lagan, tako da pred kraj dana razmišljaš hoćemo li mi to uopće uspjeti napraviti, jesmo li mi nešto započeli što ne možemo završiti", prisjeća se Domjanić teških misli koje su ga morile.
Prekretnica u njegovoj glavi, ali i na cijelom bojištu, dogodila se tek tijekom noći. Tada je stigla ključna informacija koja je promijenila sve. "Tek sam tijekom noći doznao da je Knin pao prvi dan, četvrtog. E, onda mi je laknulo. Onda sam rekao: 'To ćemo sigurno završiti, a koliko će još žrtava biti, ne znamo'", govori Domjanić. Iako je oslobođenje Knina donijelo olakšanje i novu snagu, bitka za Gromove bila je daleko od gotove. Njihovo sudjelovanje u Oluji potrajalo je punih deset dana, ispunjenih teškim borbama za svaki metar teritorija.
Dolazak generala Stipetića donio preokret
Ključnu ulogu u probijanju neprijateljskih linija na Banovini odigrao je general Petar Stipetić, čiji je dolazak, kako kaže Domjanić, donio preokret na cijelom bojištu sektora Sjever. General je stigao već drugi dan operacije i preuzeo zapovijedanje. Domjanić objašnjava kako su, pod euforijom, neki očekivali da će Petrinja pasti već prvog dana, što je bilo fizički nemoguće. Neprijatelj se grčevito branio, raspolagao je oklopnim snagama, a njihova minobacačka paljba bila je iznimno precizna. "Najviše smo ginuli od tih minobacačkih projektila", naglašava Domjanić, opisujući taktičke izazove s kojima su se suočili. Dolaskom generala Stipetića, strategija je prilagođena, a cilj je bio dovesti neprijateljske snage u okruženje presijecanjem komunikacije Glina-Petrinja.
Danas, gotovo tri desetljeća kasnije, Domjanić u Kninu očekuje puno emocija i susreta s prijateljima iz drugih gardijskih brigada. Izražava nadu da će državni vrh pokazati zajedništvo, baš onakvo kakvo su branitelji imali u ratu. "Ako smo mi svi branitelji zajedno, onda bi trebao i državni vrh biti zajedno, a ne se dijeliti", poručuje. Na kraju, sjetno zaključuje kako se goleme žrtve možda i nisu morale dogoditi. "Da su Srbi bili devedeset i prve pametniji, da su priznali Republiku Hrvatsku onako kako im je bilo ponuđeno od predsjednika Franje Tuđmana, ja mislim da do toga ne bi došlo i žrtve ne bi bile", smatra Domjanić, nudeći gorku refleksiju o propuštenoj prilici za miran razlaz. Cijeli razgovor sa Stjepanom Domjanićem pogledajte u videointervjuu koji je u Kninu snimila Tamara Babun Zovko.
"Ne bih od srama da me vide kako slavim Oluju uz Grlića Radmana, fitness idola Anušića, ONO i DSZ komunjaru Božinovića i ostale HDZ komunističke aristokrate. Radije ću baciti roštilj i popiti par piva sa frendom, članom 264. izvidničko-diverzantske satnije. On danas nije u mirovini, radi i čudi se degenericima odjevenima u crno koji slave NDH." Vidio sam jutros i sliku Čede Bulata na naslovnicama nekih naših medija, ali ne i sliku doktora Franje Tuđmana. Bio sam, neskromno, duboko involviran u taj događaj, za koji sam bio visoko priznat od strane Domovine. Stigli smo iz UNPROFOR-ove baze Ukrajinskog bataljuna u Glini, a on je došao iz smjera Topuskog. Da, general Stipetić je najveći čovjek kojeg sam upoznao u ratu.