U samo 15 minuta, vatrena stihija potpuno je progutala eko imanje Gorana Guska Orlov put u baranjskome Bilju. Upravo se na tom imanju ispisivala, na neki način, i povijest jer je Gusak pionir ekološke proizvodnje u Hrvatskoj. Po njegovu eko slaninu od crne svinje ju na to su imanje dolazili iz cijele zemlje, a jeli su ju kao lijek, na savjet liječnika.
Na njegovu su imanje svinje, krave, ovce, pa pravim čudom nitko nije stradalo. Imanje nedaleko od Osijeka i dom je za obitelj Gusak, koja je bila tamo i u trenutku izbijanja požara. Nažalost, nisu ništa mogli učiniti da spriječe katastrofu.
- Dojava nam je stigla u 15.57 sati, da gori gospodarski objekt Orlov put bb u Bilju. Poslali smo dva vozila i osam vatrogasaca na teren. Kad smo stigli, vatra je već bila u razbuktaloj fazi, pristupili smo lokalizaciji. Drveni je to objekt, prekriven trskom pa je brzo izgorio - pričaju nam u JPVP-u Grada Osijeka, čiji su se vatrogasci vratili u bazu u 18.44 sati.
I pet sati kasnije, DVD-i su dežurali na imanju.
Prekrasno imanje posjetili smo lani u kolovozu. Zatekli smo 50-ak svinja i više od 150 krava. No, u tom životinjskom carstvu prave su zvijezde ipak svinje, u čijim venama teče krv mangulice, fajferice i duroka. Križanci su to po jedinstvenom receptu vlasnika Gorana Gusaka.
FOTO Goran Gusak, vlasnik eko farme Orlov put na kojoj uzgaja veliki broj životinja
Prva su ekološka farma u Hrvatskoj i pioniri ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Certifikate su izborili 2001., a na njihovu se imanju, oko kuće gdje i živi cijela obitelj, proteže sedam hektara oranica na koje pune 33 godine nije pala ni kap kemije. Još uvijek su jedini, koliko znaju, proizvođači ekološke certificirane slanine, kulenove seke, masti i čvaraka. Na svoje specijalitete turiste ne moraju dugo nagovarati. Posljednju tablu slanine doslovce brane od turista!
Dvadesetak tisuća turista godišnje zakorači u njihovo dvorište.
– Orlov put ne može se uspoređivati s poljoprivredom u našoj zemlji jer s njome nema nikakve veze. Poljoprivreda je u Hrvatskoj u strašnoj patnji. Naša je ideja potpuno drukčija, za ekološku se poljoprivredu nije ni čulo ni znalo kada smo se mi u nju upustili. Spojili smo povrtlarstvo, voćarstvo, stočarstvo, turizam i preradu pedesetak proizvoda. Zatvorili smo krug od oranica do turista. To je doktorat života. Najbolja je prodaja ona na kućnom pragu. Kako smo učili? Nikako. Sve što sam s djedom radio, to sam primijenio. Nikakve tu nema nauke, samo rad i ljubav. Agronom sam po struci, ali o ekološkoj poljoprivredi se u moje doba na fakultetu nije učilo – ispričao nam je lani ponosni Gusak.
Može li tim ljudima pomoći Općina ? Županija ? Ima li nade za novi početak ?