Krpice sa zeljem, buncek sa zeljem, bijele i crne čurke s kiselim zeljem, salata od zelja s bučinim uljem, neizostavna sarma... Za sva ta jela u varaždinskom kraju preporučuju, naravno, svoje varaždinsko zelje, zaštićeno 2017. oznakom izvornosti u EU. Još su stari Rimljani i Grci na zelje gledali kao na lijek pa je liječnik Hrizip o toj namirnici napisao cijelu knjigu. Kasnije je dobilo epitet “sirotinjskog ormarića s lijekovima”. Varaždinsko zelje je gorkasto-ljutkastog okusa i rafiniranog mirisa.
– Ima plosnatu glavicu, zbijene listove, mali korijen, jako intenzivnu žutu boju i slabo izražena rebra. List je tanak pa se kroz njega vide prsti – opisala ga je proizvođačica Marija Cafuk iz Domitrovca.
Posebna mu je prednost to što se, zakiseljeno, lako savija pa je pogodno za pripremu sarme. Prema specifikacijama, varaždinsko zelje dobiveno je od autohtone sorte varaždinski kupus (Brassica oleracea var. capitata f. Alba). U pisanom obliku prvi se put spominje 1878. godine u knjizi “Povrćarstvo”. Sve faze proizvodnje odvijaju se na istom zemljopisnom položaju u Varaždinskoj županiji, od sjemena čuvane sorte do gotovog proizvoda, i danas ima imidž jedne od najkvalitetnijih sorti u Hrvatskoj. Posebnost mu je u visokom sadržaju suhe tvari i iznimno visokom udjelu šećera u odnosu na druge vrste zelja. Analize na ekstraktu lista kupusa u tehnološkoj zrelosti pokazale su da je antioksidacijska aktivnost najbolje izražena kod kupusa upravo te sorte. Jedna od njegovih prednosti je i prikladnost za uzgoj na otvorenom, a zbog otpornosti na niske temperature na polju može ostati do kasne jeseni, pa se ne mora dodatno skladištiti.