Otkako je u Srbiji pokrenut val prosvjeda nakon novosadske tragedije, koji predvode studenti i studentice, mnogi su sa zanimanjem iščekivali reakciju Srpske pravoslavne crkve. Odmah nakon prvog velikog prosvjeda u Novom Sadu prije četiri mjeseca, na kojem su deseci tisuća prosvjednika iskazali snažno nezadovoljstvo vlašću Aleksandra Vučića, Bačka eparhija oglasila se priopćenjem u kojem su svi prepoznali podršku vlastima, a ne narodu koji je digao glas protiv autokratske vlasti.
"Politički motivirani nasilni protesti i neredi nisu i ne mogu biti povezani s molitvenim poštovanjem ili ikakvim poštovanjem tragično stradalih na Željezničkoj stanici u našem gradu. Svako ima pravo iskazati svoj stav i izraziti svoje nezadovoljstvo, ali nitko nema pravo rušiti i paliti po našem gradu i to opravdavati empatijom prema žrtvama užasne nesreće", stajalo je u priopćenju, koje je bilo slično onima koje su svakodnevno slali vladajući. Na neki način to i nije bilo iznenađenje jer je vrh SPC-a već godinama blizak partner vlasti.
Krajem siječnja ove godine SPC je otvoreno osudio studente koji su u Beogradu prosvjedovali. "Dok su studenti Univerziteta u Beogradu u molitvenoj tišini na pretprazničnom bdjenju ispunili Hram svetog Save, zatim slušali besjedu patrijarha Porfirija, a potom uživali u Svetosavskoj akademiji u Srpskoj Ateni, u Matici srpskoj, hramu srpske nauke, kulture i umjetnosti, grupa koja za sebe tvrdi da su studenti nasilno je prekinula tamošnju Svetosavsku akademiju u namjeri da nametne svoj antisvetosavski, antikršćanski i antisrpski narativ i koncept života", stajalo je u toj poruci u kojoj se napadaju studenti s dodatkom da odluče „u kojem univerzumu žele živjeti".
Nedugo nakon ovog priopćenja sam vrh SPC-a od njega se ogradio, a patrijarh SPC-a Porfirije Perić osudio je nasilje nad studenticom u Beogradu koju je jedan protivnik prosvjeda autom namjerno udario i zatražio da počinitelji nasilja nad studentima odgovaraju. O tome kako se SPC ponaša u trenucima velikih potresa u Srbiji, za Večernji list komentirao je cijenjeni profesor i svećenik Vukašin Miličević, koji je zbog javnih istupa o problemima u crkvi postao žrtva lova na vještice te je praktički otjeran s Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu.
"Vrh crkve sve je vrijeme nedvojbeno na strani aktualne vlasti. No crkva nije samo taj famozni 'vrh'. Studentske prosvjede podržava znatan dio svećenika – treba imati na umu da su djeca mnogih od njih na ulicama i sudjeluju u blokadama. Vrh crkve i aktualna vlast povezani su različitim 'aranžmanima', a nacionalistički kurs i diskurs te neokonzervativne i autoritarne 'vrijednosti' koje složno promoviraju služe kako bi se sluđeni građani držali u stanju letargije, bez vjere i nade da se bilo što u tom pogledu može promijeniti. Razumije se, na ruku im idu, nažalost, i globalna stremljenja, ali se pokazalo da pred valom solidarnosti, empatije i ljubavi koju naša djeca hodajući diljem Srbije šire sve maske lako padaju", naglasio je.
Studentski prosvjedi i blokade pokazali su da i u SPC-u s time u vezi postoje podjele. I dok jedni studente nazivaju ustašama i tako daju još veće pogonsko gorivo vlastima i huškačkim medijima u napadima na mlade ljude koji su budućnost društva, drugi se ograđuju od takvih skandaloznih poruka i podržavaju studentski bunt. Šestorica episkopa Srpske pravoslavne crkve uputila su pismo patrijarhu Porfiriju u kojem ističu da podržavaju studente i da se ograđuju od poruke mitropolita Davida koji je u autorskom tekstu objavljenom na stranicama Eparhije kruševačke i SPC-a usporedio studente s ustašama.
"To sumanuto pribjegavanje 'ustaštvu' govori o bijedi nacionalizma i moralnosti hulja koji u njemu nalaze svoje sigurno utočište, da parafraziram čuvenu sentenciju S. Johnsona. Smiješno je to što apologeti srpskih fašista i kolaboracionista, onih koji su sa stvarnim ustašama često otvoreno surađivali, srpsku djecu koja traže pravdu i istinu nazivaju tim mračnim imenom. Uostalom, te su vam četničko-ustaške matrice dobro poznate: s obje strane porozne i gotovo imaginarne granice koja odjeljuje Srbe i Hrvate shema je ista, ali je mnogo 'istije' ono što nasuprot njoj stoji: fenomenalan osjećaj, gotovo instinkt, bliskosti i solidarnosti koji transcendira granice i iscjeljuje rane po kojima naše 'elite' neprestano kopaju. I taj je instinkt, između svega ostalog, ono što su studenti potaknuli i osnažili – vidjeli ste, uostalom, da malo proširimo priču, i Novi Pazar ovih dana. No da se vratim reakciji šestorice episkopa: njihov me je postupak jednostavno razveselio. Neke od njih poznajem dugo, s nekima sam i osobno blizak, ali ih sve jednako poštujem. Riječ je o ljudima iza čijih titula stoje ljudi od integriteta, i to je ono što daje osnovu za vjeru u to da će val promjena koji su studenti donijeli Srbiji zahvatiti i SPC kao cjelinu i vratiti je izvornim kršćanskim načelima pravde i solidarnosti kojima mnogo bolje i uvjerljivije od njenog 'vrha' danas svjedoče naša djeca“, zaključuje u razgovoru za Večernji list Vukašin Miličević.
Opravdavanja vrha SPC-a zašto do sada nisu zauzeli jasnu stranu svode se na to da se oni ne miješaju u dnevnu politiku, a njihovi kritičari im uzvraćaju da je borba za pravednije i poštenije društvo u srži svakog crkvenog poslanja, a ovdje je je jasno tko u ovom valu nezadovoljstva jasno to zastupa i koga bi crkveni vrh trebao podržati. Nekim svećenicima koji su ispod vrha to je jasno i oni su svoju stranu zauzeli.
Ča se ne moru dogovoriti ko je zdužen za meso, ko za salatu.