– Nisam siguran da je to pametan put. Stabilnost je važnija od promjena. Otvori li se previše pitanja, pregovarat će se dugo i neuspješno – komentira docent Viktor Gotovac s katedre za radno pravo Pravnog fakulteta zahtjeve Hrvatske udruge poslodavaca da se posegne za ozbiljnijim smanjenjem radničkih prava.
Pojednostaviti otkaze
Tek što su odradili lakši dio posla i dogovorili promjene kojima se domaće zakonodavstvo usklađuje s direktivama EU, socijalni partneri otvaraju novi krug pregovora o promjeni radničkog ustava koji bi se trebao dovršiti do sredine godine. HUP je naznačio da će tražiti ukidanje plaćene pauze, zabranu mirovanja otkaznog roka za vrijeme bolovanja, smanjenje otpremnina, drugačije definiranje godišnjih i slično. Prve reakcije iz političkih stranaka, kako SDP-a tako i HDZ-a, pokazuju da poslodavci nemaju puno saveznika, a pogotovo se stranke ne žele prikloniti toj škakljivoj promjeni u izborno vrijeme pa makar se radilo i o pozicijama u lokalnoj vlasti.
Na zahtjev da se pola sata plaćene pauze izvuče iz radnog vremena oštro su odgovorili i iz sindikata koji tvrde da bi u tom slučaju radni tjedan trebalo spustiti na 37,5 sati, a ne 40 kao sada. Hrvatska se po duljini radnog tjedna ne razlikuje od drugih tranzicijskih zemalja, a slična je praksa i s plaćenom pauzom koja se uglavnom zadržala u zakonodavstvu bivših komunističkih država. Francuzi, na primjer, ne plaćaju pauzu, ali njihov je radni tjedan 35,5 sati. Amerika radnike plaća po satu rada, ali i njihov je radni režim bitno drugačiji od europskoga.
– Ne bih otvarao sve teme i područja, u pregovorima se treba fokusirati na četiri, pet pitanja i o tome se dogovoriti konsenzusom. Za nas nije presudno uzeti jedan institut iz zakona, poput pauze za odmor, i presađivati ga u naše zakonodavstvo. Treba voditi računa o sociološkim i kulturološkim razlikama – kaže Gotovac. Njegovo je mišljenje da bi trebalo pojednostaviti proceduru otkazivanja, a i u Vladi su mišljenja da je došlo vrijeme da se razgovara i o modelu otpremnina. Za razliku od HUP-a, koji je s idejama istrčao van, sindikati i ministarstvo rada zasad šute.
Česi jeftiniji od Hrvata
Najavljena promjena Zakona o radu s velikom se pažnjom očekuje i u utjecajnim financijskim institucijama, Svjetskoj banci, MMF-u i rejting-agencijama koji godinama prigovaraju da je Hrvatska zaštitnički orijentirana prema radnicima zbog komplicirane procedure otkazivanja, a trn u oku su im i kolektivni ugovori u javnom sektoru. Visoki dužnosnik OECD-a Alan Paić protegnuo je problem s pravnog polja na javni i upravljački, a njegova analiza jedinične cijene rada – koja pokazuje vezu između plaća i produktivnosti – otkriva da slovenski radnik, čija je neto plaća oko 1000 eura, tamošnje poslodavce, kad se uračuna produktivnost, dođe koliko i hrvatski koji zarađuje 750 eura. Čeh je sa sličnom neto plaćom za četvrtinu jeftiniji od Hrvata. Time se problem efikasnosti i produktivnosti prebacuje i na državu i poslodavca, visinu poreznog opterećenja i kvalitetu organizacije, a ne samo prava radnika.
>>Hrvatska udruga sindikata: Nismo pristali na izmjene Zakona o radu
zane, te prijetnje kako su vasa prava brana rezanju nasih prava objesi macku u rep. vi ste tek nedavno izgubili neke od stvari kojih u privatnom sektoru vec dugo nema, tako da su to obicne budalastine. uostalom, zakon o radu je isti i vama i nama. kako onda to vi imate vise prava?