Kad radiš nešto što voliš, voliš ono što radiš, kaže Stipe Šunić iz Rodaljice, sela u srcu Bukovice s pedesetak stanovnika, na području bez signala. U tom sve napuštenijem kraju nedaleko od Benkovca 25-godišnji Stipe vješto gradi svoju poljoprivredno-poslovnu priču u kojoj su glavni akteri magarac, krave, telad, kokoši, masline, bademi, češnjak..., a agroturizam "Srce Bukovice" kruna gospodarstva. Iako je odrastao u Zadru, ovaj kraj iz kojeg su korijeni njegove obitelji mio mu je još od dječačkih dana, kada je dolazio na vikende kod svojih. Sad kad se poželi grada, rodni mu nije daleko.
Stipe je iz šesteročlane obitelji, a u poljoprivredi su, svatko onoliko koliko može, aktivni baš svi – i seka Lucia, i braća Ante i Luka, i roditelji Mate i Marina – najuzornija seoska žena Hrvatske za 2023. godinu.
Deset hektara zemlje
– Teško je biti zlatan kad u kući imaš dijamant – smije se Stipe.
Obitelj trenutačno na deset hektara zemlje uzgaja masline, bademe, orahe i povrtne kulture, poput luka i češnjaka, a od jeseni će zemlje za obrađivanje biti pedesetak hektara više, baš kao i maslina kojih je sada 550, a bit će ih još 6000. Agroturizam u kojem spajaju ono što sami proizvedu, poput ulja, džemova i voćnih likera, s proizvodima poljoprivrednika iz sele i okolice, na Stipinim je plećima. On se brine o gostima, animira najmlađe posjetitelje, priprema peke, nabavlja lokalne namirnice, posprema apartman... Studirao je ekonomiju i menadžment i na četvrtoj godini "osjetio blagoslov fizičkih poslova". I sad se ni s kim ne bi mijenjao.
– Kad sam dobio prvu narudžbu za peku, malo sam se bio i uplašio kako će to ispasti jer nisam nikada to radio pa sam danima prije isprobavao i pripremao peke. Na kraju je sve jako dobro prošlo i ti su se ljudi već nekoliko puta vratili – kaže Stipe vodeći nas po svom prostranom carstvu od kamena i drveta kojemu tradicijski izgled "kvare" solarni paneli na krovovima i bazen između manje kušaonice i maslina.
Dok nas Nera i Rex prate u stopu, stižemo do kokošinjca u kojem su Pipo i njegove pernate dame. Uokolo je posađeno voće, ima tu nara, grožđa... Ispod koka na nekoliko su koraka udaljenosti simentalke Vesna i Milka te telići Lucy i Pierro, križanci s bušom. Odmah do njih smjestio se magarac Emil. Životinje na Stipinom gospodarstvu imaju vrlo važnu ulogu – kad ovamo dođu izletnici ili jednodnevne školske ekskurzije Šunić im ispriča priču o ruralnom načinu života, radu i tradiciji, što je nezamislivo bez stoke.
– Organiziramo i radionice starih zanata, običaja i kulture pa djeca mogu izrađivati suvenire s bakama iz sela, Kosom i Rožom, praviti pekarske proizvode s mojom mamom Marinom ili se zaigrati sa mnom starih igara – nošenja jaja u žlici, potezanja užeta, utrke u vrećama... Smatram da se naši običaji i tradicije ne smiju zaboraviti jer su dio našeg identiteta – objašnjava Stipe.
Potraga za blagom
Ponekad se u "Srcu Bukovice" ide i u potragu za blagom koje je skrivao najveći hajduk na ovim prostorima, čuje se tu i priča o brgudskom drakuli zbog kojeg su mještani susjednog sela Brguda počeli saditi češnjak, po kojem je ovaj kraj poznat, pa su mu na imanju organizirali i feštu, kao i radionicu pletenja vijenca od bijelog luka...
Nakon igranja i šetnje po imanju, na stolu jedne od dvije kušaonice posjetitelje će dočekati domaći proizvodi iz ovoga kraja – sir, pršut, masline...
Društvene mreže i digitalni alati Stipino su "Srce Bukovice" učinili vidljivim, upiti samo stižu, a i njega je samoga iznenadilo, i obradovalo, kad je od gostiju čuo da je u baš svim recenzijama ocijenjen s 5,0.
– Moj je krajnji cilj povećati financijsku vrijednost svih naših poljoprivrednih proizvoda, kao i proizvoda svih lokalnih proizvođača s ovoga područja. Na kraju dana, tako ćemo uspjeti vratiti ekonomsku vrijednost i postići bolje uvjete stanovanja u ovom našem pomalo zapuštenom, ali istovremeno bogatom i prekrasnom kraju – kaže Stipe Šunić iz Rodaljice, mladi poljoprivrednik koji voli ono što radi. Jer radi baš ono što voli.