U patrijarhatu kriva je – žrtva: Tek 10% optuženih za nasilje osude na bezuvjetne kazne

Primjer prvi: Ona živi u malom mjestu. I njih dvojica žive u malom mjestu. Uz to su i policajci. Ona ih je prijavila za silovanje. I od tog trenutka život joj se pretvorio u pakao. Policajci su jedno vrijeme bili u istražnom zatvoru, a kako je riječ o malom mjestu, svi su znali zbog čega i tko ih je prijavio. Pa su žrtvu napadali na ulici. I vrijeđali. A onda je policajcima ukinut istražni zatvor. O čemu žrtva nije obaviještena. Ona se zbog toga osjećala nesigurno. Da stvar bude gora, jedan od policajaca odmah po izlasku iz istražnog zatvora ponovo je uhićen zbog sumnje da je distribuirao dječju pornografiju. Kako to obično biva, doznale su se i još neke stvari. Poput toga da je protiv jednog od policajca ranije pokrenuto više disciplinskih postupaka zbog nasilja u obitelji i remećenja javnog reda i mira. MUP ga je novčano kažnjavao i izricao mu disciplinske mjere uvjetnog prestanka državne službe. Ali je i dalje radio u MUP-u. Što se tiče drugog policajaca, i on je više puta kažnjavan zbog konzumiranja alkohola, a 2019. bio je optužen i za prijetnju. MUP ih je obojicu smatrao problematičnim policajcima koji su više puta disciplinski kažnjavani. No usprkos svim tim postupcima i dalje su radili u MUP-u. Do prijave za silovanje. To je konačno bilo previše i za, u ovom slučaju, tolerantnu politiku MUP-a prema (ne)djelima vlastitih zaposlenika koji bi valjda ipak prije svega trebali biti policajci, a ne kriminalci.