Trumpova nepredvidiva igra: Hoće li Amerika napasti Iran ili je sve samo šou?

Američki predsjednik Donald Trump, suočen s jednom od najkritičnijih odluka o nacionalnoj sigurnosti u svojoj karijeri, ne pristupa problemu s uobičajenom ozbiljnošću i promišljenošću koju većina vrhovnih zapovjednika demonstrira prije slanja američkih snaga u akciju. Umjesto toga, njegovi javni nastupi i online komentari odišu površnošću i nemarom, posebno uzevši u obzir potencijalno razorne posljedice američkog napada na iranske nuklearne objekte. No, to je Trumpov modus operandi. On namjerno ostavlja i prijatelje i neprijatelje u neizvjesnosti. Čvrsto vjeruje da mu nepredvidljivost i nestabilnost - elementi koje drugi predsjednici izbjegavaju u kriznim situacijama - daju stratešku prednost. T

- Trump uživa biti u centru pažnje, a svijet pomno prati svaku njegovu riječ. Njegova dvosmislenost mu omogućuje odgađanje konačne odluke i izbjegavanje nepovratnih poteza. Njegovi obožavatelji to smatraju genijalnim, no malo je dokaza da se takva taktika uspješno prenosi iz svijeta nekretnina u arenu složenih geopolitičkih odnosa i globalnog mirotvorstva. Iranski ajatolasi, Izrael, američki saveznici, članovi Kongresa, stručnjaci, novinari i Amerikanci koji gledaju kod kuće nikada ne mogu biti sigurni što bi Trump sljedeće mogao učiniti, piše u analizi CNN-a.

Trumpovi kritičari strahovali su od trenutka kada će se suočiti s vrstom međunarodne krize koju je uglavnom izbjegavao tijekom svog prvog mandata. A njegov stil ima ozbiljne nedostatke. Njegova administracija još nije uvjerila američki narod u svoje mišljenje i objasnila zašto je iznenada promijenila stav da Iran ne gradi nuklearno oružje. Trump sada kaže da je to tek za nekoliko tjedana. Nema znakova da administracija namjerava tražiti odobrenje od Kongresa za mogući novi ratni čin protiv Irana - kako to nalaže Ustav.

Također odbija reći je li razradila kako bi napad na iransku nuklearnu elektranu u Fordowu mogao odjeknuti kroz opasnu regiju i ima li ikakvu strategiju izlaska. To bi bilo zabrinjavajuće samo po sebi. Ali nakon katastrofalne povijesti Washingtona koji je upadao u kaljuže uzrokovane lošim planiranjem za dan nakon šokantnih početaka, to je iskušavanje sudbine. A Trumpova serijska nepoštenost i stil vođenja "spaljene zemlje" znače da će milijunima Amerikanaca trebati puno više od njegove riječi kako bi vjerovali bilo kojoj odluci o pokretanju vojne akcije. Njegovi planovi možda i jesu misterij. Ali njegov izračun je jednostavan.

Mora odlučiti hoće li američki interesi biti ispunjeni pridruživanjem izraelskom napadu na Iran kako bi se pokušao uništiti nuklearni program Islamske Republike s jedinstvenim sposobnostima uništavanja bunkera koje posjeduju samo Sjedinjene Države. To je teška odluka zbog potencijalnih posljedica: iranskih napada na američke baze na Bliskom istoku, potencijalnih terorističkih napada na američke ciljeve i udarnog vala koji bi mogao destabilizirati svijet ako se režim u Teheranu sruši.

Najnoviji događaji su zloslutni. Treća američka skupina nosača zrakoplova kreće se prema Bliskom istoku. Žestoki rat riječima između Trumpa i iranskih klerikalnih vođa se zahuktava. A Trump se svakodnevno sastaje u Situacijskoj sobi sa svojim glavnim pomoćnicima za nacionalnu sigurnost. CNN je u srijedu izvijestio da je predsjednik zaokupljen pronalaženjem načina za napad na ključne ciljeve iranskog nuklearnog programa bez uvlačenja u rat velikih razmjera. Izvori upoznati s tim pitanjem rekli su da želi izbjeći vrstu otvorenog sukoba poput onih u Iraku i Afganistanu koje je obećao izbjeći i koje je iskoristio kao katalizator za svoj uspon među biračima MAGA-e koji su skeptični prema ratu. Ova otkrića mogla bi Amerikancima pružiti određenu utjehu jer sugeriraju da Trump važe implikacije svojih odluka s većom marljivošću nego što sugerira njegovo nonšalantno brbljanje, stoji u analizi.

U njegovom stavu ima neke logike. Nitko ne očekuje da će Trump poslati američke trupe na teren - one bi mogle biti stalna meta u Iranu ili u bilo kojoj poslijeratnoj pobuni u propaloj državi, kao što se dogodilo u Iraku i Afganistanu. Trumpov atentat tijekom prvog mandata, u kojem je ubijen iranski šef obavještajne službe Qasem Soleimani, nije izazvao bijes protiv američkih ciljeva koji su mnogi analitičari očekivali. A američke baze u regiji snažno su branjene od raketnih napada. Također se postavlja pitanje koliko iranska degradirana vojska sada može baciti na SAD i Izrael. No američku vanjsku politiku u posljednjih 25 godina proganjaju lažne pretpostavke o ponašanju protivnika kada su napadnuti. Kao što je i sam Trump rekao prošli mjesec u Saudijskoj Arabiji , američki dužnosnici često su se miješali u društva koja nisu razumjeli.

Dakle, pošteno je pitati ima li Trump uopće pojma u što se upušta. Trumpov nedostatak preciznosti zabrinjava demokrate. "Očito je nejasno gdje mu je glava trenutno. Mislim da je bio prilično neodlučan po pitanju Irana, što mogu razumjeti“, rekao je kalifornijski demokratski senator Adam Schiff u emisiji „The Situation Room“. "Ovo je teška odluka. Ali ne mislim da smo dobili puno uputa o tome je li optimističan u vezi s razgovorima s Iranom koji se naginju prema potencijalnom napadu na Iran“, rekao je Schiff, reagirajući na jednu od Trumpovih nejasnih izjava za medije.

Postoji zbrka oko oprečnih obavještajnih procjena u SAD-u i Izraelu o iranskom nuklearnom napretku. Pitanje planiranja administracije za nepredviđene situacije također dolazi u fokus. Ministar obrane Pete Hegseth suočio se s demokratskom senatoricom iz Michigana Elissom Slotkin tijekom saslušanja u srijedu. Slotkinova govori iz iskustva: Bila je časnica CIA-e koja je završila borbene misije u Bagdadu nakon katastrofalnog nedostatka predviđanja administracije Georgea W. Busha o tome kako postići mir u Iraku. Trump od samog početka zahtijeva potpunu predaju. Iako se to možda podudara s izraelskim ciljevima, to je neuspješno za iranski revolucionarni korpus vođa u Teheranu, koji su svoj režim utemeljili na više od 45 godina prkosa uzastopnim američkim predsjednicima. Trump često djeluje u paralelnom svemiru.

- On, na primjer, inzistira na tome da su se iranski čelnici htjeli sastati i „doći u Bijelu kuću“. Iran je snažno porekao takve težnje. To ukazuje na jednu od mana Trumpove diplomacije, što također pomaže objasniti njegov neuspjeli mirovni pokušaj u Ukrajini. Njegova administracija pokazuje malo vještine u stvaranju prilika i višeslojnih pregovaračkih scenarija koji mogu olabaviti ukorijenjene pozicije. Trump postavlja maksimalističke zahtjeve. Kada sugovornici oklijevaju, proces se zaustavlja. Dakle, za sada se čini da je SAD na putu prema još jednom pothvatu na Bliskom istoku, s neizvjesnim posljedicama, navodi se u analizi.