Nakon Alavita, kršćana i Druza, na red su došli i Kurdi, posljednja velika zajednica koja je ostala bez ikakve stvarne međunarodne zaštite u novoj sirijskoj stvarnosti. Okretanjem leđa Kurdima, američki predsjednik Donald Trump praktički ih je prepustio na milost i nemilost snagama lojalnim samoproglašenom predsjedniku Sirije Ahmedu al-Sharaai, poznatom po ratničkom imenu Abu Mohammed al-Julani dok je bio vođa islamističke skupine, te raznim džihadističkim frakcijama koje su, prema informacijama s terena, posljednjih tjedana počinile masovne zločine nad kurdskim stanovništvom u Alepu, Deir ez-Zoru i Hasakahu. Time je zatvoren krug izdaje saveznika koji su godinama bili ključna kopnena snaga Zapada u borbi protiv Islamske države, a danas su svedeni na monetu za potkusurivanje u novim regionalnim dogovorima.
U najnovijim sirijskim događajima sporazum između Damaska i Sirijskih demokratskih snaga o prekidu vatre i integraciji dijelova SDF-a u ministarstva obrane i unutarnjih poslova predstavljen je kao pokušaj stabilizacije situacije. Američki posebni izaslanik Tom Barrack pohvalio je „konstruktivne napore“ sirijske vlade i SDF-a, navodeći da su se predsjednik Ahmed al-Sharaa, odnosno al-Julani, i zapovjednik SDF-a Mazloum Abdi usuglasili oko vizije oslobađanja Sirije i izgradnje nove budućnosti. No iza diplomatskog jezika krije se realnost u kojoj Kurdi pregovaraju pod pritiskom sile, bez ikakvog ozbiljnog međunarodnog jamstva.
Al-Sharaa naglašava jedinstvo i suverenitet Sirije nad cijelim teritorijem, što u praksi znači ukidanje svake stvarne autonomije na sjeveroistoku zemlje. Mazloum Abdi prihvatio je sporazum kako bi spriječio daljnje krvoproliće i izbjegao novi građanski rat, ističući da je rat njegovim snagama nametnut. Potvrdio je povlačenje SDF-a iz Deir ez-Zora i Raqqe prema Hasakahu, uz poruku da snage nisu poražene, ali da su prisiljene na taktičko povlačenje.
Sukobi između kurdskih snaga i nove sirijske vlasti traju već dva tjedna i razotkrivaju duboke pukotine u postratnom poretku Sirije, ali i potpunu promjenu američkih prioriteta. Kurdi su desetljeće služili kao najpouzdaniji američki saveznik na terenu, preuzimajući najveći teret borbi protiv Islamske države, uz tisuće poginulih. No u Trumpovoj politici Bliski istok više nije prostor dugoročnih savezništava, već arena kratkoročnih, transakcijskih dogovora. Kurdi u toj računici nemaju cijenu,oni su već „plaćeni“ vlastitom krvlju i više ne predstavljaju političku ili financijsku korist.
Trump je Kurde praktički prodao u zamjenu za brze dogovore s regionalnim akterima, prije svega Turskom, ali i novom vlasti u Damasku. Povlačenje američke političke i vojne potpore otvorilo je prostor Al-Julanijevoj vlasti da silom konsolidira teritorij, dok je Ankaru dodatno ohrabrilo da kurdsko pitanje tretira isključivo kao sigurnosnu prijetnju. Time je poslana jasna poruka: američka zaštita vrijedi samo dok je korisna, a savezništva bez trenutnog interesa nemaju nikakvu težinu.
Za novu sirijsku vlast obračun s Kurdima ima i snažnu simboličku dimenziju, demonstraciju moći i konačni slom autonomnih struktura nastalih tijekom rata. No cijena takvog pristupa mogla bi biti visoka. Nasilje destabilizira regije koje su godinama bile relativno mirne, otvara prostor povratku ekstremističkih skupina i dodatno urušava ionako krhku sigurnosnu arhitekturu Sirije. Kurdi su dovedeni pred najteži izbor od početka sukoba: otvoreni rat s vojno nadmoćnim Damaskom ili političku kapitulaciju koja znači kraj projekta autonomije.
Trumpovo okretanje leđa Kurdima stoga nije samo taktičko povlačenje Sjedinjenih Država, nego povijesna poruka cijeloj regiji o nepouzdanosti američkih savezništava. U Siriji se još jednom potvrđuje staro pravilo Bliskog istoka – da oni koji ratuju za velike sile najčešće prvi ostaju sami kada rat završi.
O čemu vi ovdje pišete? EU je bila totalno protiv Assada jer je on, kao zločinac! Nakon pada Assada svi EU lideri su išli pokloniti se ovim barbarima u Damaskus. A sada je Trump kriv...