Energetska strategija

Trebamo li rafinerije? U Europi ih je u osam godina zatvoreno 11

Foto: Nikola Cutuk/PIXSELL
Trebamo li rafinerije? U Europi ih je u osam godina zatvoreno 11
03.01.2017.
u 08:45
Od 2005. do danas potražnja za naftnim derivatima opala je 15%, samo u Italiji od 2009. sektor rafinerija nafte izgubio je 6 milijardi eura
Pogledaj originalni članak

Potrošnja naftnih proizvoda je opala, a cijena proizvodnje raste, dok na globalno tržište ulaze novi akteri – tri su uvjeta zbog kojih se u Europi zatvaraju rafinerije. Od 2009. u Europi je zatvoreno 11 rafinerija i još će 15 biti uskoro zatvoreno ili će promijeniti svoju proizvodnju.

U razdoblju od 2005. do danas potražnja za naftnim derivatima opala je 15%. Samo u Italiji od 2009. sektor rafinerija nafte izgubio je 6 milijardi eura, a potražnja za naftnim proizvodima u posljednjih 10 godina pala za 30%. I zbog parametara Europske unije za smanjenje ispuštanja plinova uzročnika učinka staklenika koji treba provesti do 2020. godine, tržite energijom, pa i automobilska industrija okreću se prema zelenoj energiji i obnovljivim izvorima.

U nekada velikoj petrokemijskoj industriji pokraj Venecije Porto Margheri, gdje je šezdesetih i početkom sedamdesetih godina bilo 35.000 zaposlenih, dolazi do značajnih promjena. Zatvaraju se rafinerije nafte ili ih se pretvara u biorafinerije. S tehnologijom Ecofining, koja se počela razvijati od 2005., nastaju rafinerije koje razna biološka ulja pretvaraju u goriva za automobile (zeleni dizel, zelena nafta i zeleni GPL). Naftne rafinerije pretvaraju se u zelene rafinerije. Rafinerija nafte talijanske naftne kompanije ENI u Porto Margheri pretvorena je u biorafineriju 2014. godine i postala je prvom takvom u Europi. Mađarska kompanija MOL ima i u Italiji jednu rafineriju nafte, odnosno u Mantovi je 2007. godine kupljena rafinerija za 800 milijuna eura.

No MOL je već 2013. odlučio zatvoriti tu rafineriju, koja je od 1. siječnja 2015. postala samo skladište za naftne derivate koji su stizali iz drugih rafinerija brodovima do luke Marghera. I ruska privatna naftna kompanija Lukoil namjerava smanjiti broj rafinerija u Europi pa tako želi prodati rafineriju ISAB koju posjeduje na Siciliji. Proizvodnja naftnih derivata sve je skuplja, posebno u manjim rafinerijama, a smanjuje se i njihova potrošnja. To su kretanja na europskom tržištu koje se snažno okreće obnovljivim izvorima energije i automobilskoj industriji na električni ili zeleni pogon. U odnosu na takvu situaciju, kakva je strategija u Hrvatskoj? Je li kupnja dionica Ine od MOL-a dobar potez za budućnost hrvatske bilance? U Europi sve naftne kompanije prodaju ili pretvaraju rafinerije u druge pogone. Hrvatska želi kupiti staro?     

>> Ina, osim javnih, nema informacija o potencijalnom stjecanju dionica

>> Ina je nacionalni interes, ali nema viziju i financijski plan

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 33

ER
Erick
09:12 03.01.2017.

INU se nije smjelo prodati, kupovati sada istu po daleko visoj cijeni mogu napraviti oni koji nemaju pojma o obicnoj racunici.

DU
Deleted user
09:19 03.01.2017.

Plenković kupuje INA-u samo da bi u Sisku dobio petstotinjak glasova na izborima. A poslije tko preživi... pričati će.

DU
Deleted user
09:10 03.01.2017.

Vlada se sad prikazuje kao borac za Hrvatsku, te ce se i ovaj "slucaj" kao i mnogi prijasnji odraditi bez prave ekonomske, nacionalne i gospodarske strategije. Bitno je samo da se kupi, bez obzira na sve ostalo. Hrvatska ima bogom dan zemljopisni polozaj, da smo imali pametne strucnjake u vladi, i dobre stratege, danas su luke Rijeka i Ploce mogle biti jedne od najvecih na Mediteranu. U tu pricu bi se sasvim lijepo uklopila i nova, brza nizinska pruga do Madjarske i dalje do srednje Europe, pa i Ina sa svojim rafinerijama, pa i oni nesretni terminal za ukapljeni prirodni plin na otoku Krku. Naravno da ce se Ina kupiti, ili otkupiti nazad, kako kome koji termin bolje odgovara, ali na zalost, neke dugorocne koristi od toga nece biti.