Totu su samo dvije i pol godine. Imao je svoje ljude, ali oni su u jednom trenu zaključili da im više ne treba kućni ljubimac, obveze i troškovi, sve to nije bilo za njih. Poklonili su ga, nije ih zanimalo kako će Toto živjeti. Da ih je to barem malo zabrinjavalo, ne bi svog psa ostavili u jednome romskom naselju u Međimurju. Stradao je na ulici, udario ga je auto, ali ljudi kojima je stigao kao poklon nisu za to marili. Nisu ga vodili veterinaru, nije im ništa značilo ni to što je Tota sve to jako boljelo. Nakon nekoliko dana donijeli su ga u sklonište za životinje jer oni nemaju novca za njegovo liječenje.
– Došao je sav u podljevima, s golemom hernijom na trbuhu i slomljenom kralježnicom. Troškovi njegova liječenja i operacije prelaze 5000 eura – kaže nam Aleksandra Hampamer iz skloništa za životinje Prijatelji Čakovec. I to su početni troškovi, ali kako okrenuti glavu od bića koje traži pomoć, od mladog psa kojem je operacija dala nadu da će sve bolje hodati, trčati i opet biti sretan. Da će opet biti pas. Dobio je i privremeni smještaj, a čeka ga dug oporavak. Na operaciju ne bi mogao da u pomoć nisu priskočili brojni donatori, jer sklonište se za ovakve troškove mora snalaziti, nitko od zaduženih za provođenje zakona ne želi ih platiti. Jednostavnije, zapravo jeftinije im je osuditi psa na smrt. No, Toto je samo jedan od pasa koji su u ovo sklonište došli ozlijeđeni, na rubu života, za čiji je spas, osim veterinarske pomoći, trebalo i puno novca.
Tom je u sklonište stigao isto iz romskog naselja, stradao je u Piškorovcu. Susjedi se posvađali, a onda su njega, koji nije bio kriv za njihovu svađu, pregazili automobilom, namjerno.
– Imao je slomljena rebra, tibiju zadnje noge, ni kuk nije bio na svome mjestu, a usto je bio pun šuge, buha, krpelja i glista. Mislili smo da neće preživjeti, ali on se izborio za svoj život. Prema procjenama, ima oko devet, deset godina. Uspjeli smo ga oporaviti pa on sada jede, pije, normalno obavlja nuždu, uspije podignuti glavu i sjesti na prednje noge. Na zadnje se još ne može osloniti. Osim ovoga, CT je pokazao i spondilozu kralježnice. Troškovi njegova liječenja do sada su bili više od 1500 eura – govori Aleksandra i dodaje da to nije sve. Trenutačno Toma voze u kolicima, ima i kolica s pomoću kojih sam hoda, ali kako su ta kolica posudili, nisu baš prilagođena njemu pa će trebati nabaviti nova. Tada će se i Tom priključiti ekipi “bajkera”, pasa koji se kreću samo uz pomoć kolica. I za sve to opet trebaju pomoć, sami neće moći.
Jedan od bajkera je i Krumel, on trenutačno živi u privremenom domu.
– Krumel je potomak kujice iz romskog naselja Orehovica kojeg nam nisu htjeli dati kad smo bili u kontroli. Kad je tamo bila inspekcija, Krumela nije bilo. Ubrzo nakon toga zvali su nas stanovnici i rekli da se neki pas već dva tjedna vuče naseljem. Orehovica je blizu jako prometne ceste i tamo psi često stradaju. Krumelu su obje noge bile potpuno potrgane, a slomljena mu je i kralježnica. Noge su mu amputirane i sad je jedan od naših bajkera – objašnjava nam.
Mateo je živio u romskom naselju Orehovica na hrpi smeća. Vezan je na lanac koji se urezao u njegov vrat pa je imao golemu ranu.
– Kad smo dobili prijavu, odmah smo zatražili postupanje svih institucija i pas je oduzet te smješten u sklonište. Njegov je oporavak, i fizički i psihički, bio dug. Podnesena je kaznena prijava i vlasnik je dobio zatvorsku kaznu za ovo mučenje – ističe A. Hampamer. Mateo i dalje čeka samo svoju obitelj. Čovjek koji ga je mučio, a sve je trajalo godinu dana, kažnjen je s četiri mjeseca zatvora. Usto, tri godine ne smije držati ni nabavljati životinje. Što će biti nakon toga, ako je suditi po tome što su mu već prije Matea oduzeta četiri psa, nije teško zaključiti.
Bjorn je lutao romskim naseljem Parag. Pronađen je potpuno bez dlake, imao je šugu. Njegov oporavak nije bio težak, ali je bio dugotrajan. Stariji pas imao je još manju mogućnost da ga netko udomi, no ipak je pronašao novi dom.
Elena je na rubu života stigla iz Paraga. Stradala je od ljudske noge.
– Igrala se na dvorištu kad je došao jedan stanovnik naselja i počeo je udarati nogom u trbuh i glavu. Prema riječima očevidaca, sve to odvijalo se pred malom djecom. Potom ju je odnio preko nasipa u šumu i tamo bacio, tek kad je stigla policija otkrio je gdje je malo štene. Imala je podljeve po tijelu i cijelo ju je tijelo boljelo. Usto je imala i potres mozga i jako lošu krvnu sliku – opisuje nam nedavni događaj koji ih je sve zgrozio iako su se nagledali nasilja nad životinjama u romskim naseljima.
Već sedam godina sklonište za životinje Prijatelji Čakovec bori se s ljudima koji u romskim naseljima životinje zanemaruju, ne brinu se za njihovo zdravlje, a životinje najčešće žive u uvjetima u kojima je teško preživjeti. Pitaju se do kada? I kada naprave sve što mogu, kada i institucije zadužene za provođenje zakona koji štite životinje ne zatvore oči, kazne se rijetko provode. Baš zbog toga iz redovnih kontola po romskim naseljima vraćaju se s desecima novih pasa koji nisu čipirani, cijepljeni, koji su na rubu života. Do kada će sve propuste i rupe u provođenju zakona svojim životima plaćati oni koji si sami ne mogu pomoći?