Dok rat u Iranu ulazi u svoj treći mjesec, Kini se otvara prozor u uvid kako američke vojne sposobnosti funkcioniraju pod paljbom, ali i koristan podsjetnik da na bilo kojem bojištu protivnik uvijek ima značajnu ulogu u ishodu. CNN je razgovarao s nizom stručnjaka u Kini, Tajvanu i drugdje o tome kako protekla dva mjeseca borbi u Perzijskom zaljevu i oko njega mogu utjecati na ono što bi se moglo dogoditi u eventualnom sukobu koji bi suprotstavio Peking i Washington. Upozorili su da bi Kina mogla precijeniti vlastitu vojnu moć, podcijeniti nedostatak ratnog iskustva i pogrešno procijeniti koliko bi široke i ozbiljne posljedice takav sukob imao.
Fu Qianshao, bivši pukovnik kineskog ratnog zrakoplovstva, rekao je da je njegova glavna pouka iz dosadašnjih borbi to da Narodnooslobodilačka vojska (PLA) ne smije zaboraviti na svoju obranu, napominjući kako je Iran pronašao načine da zaobiđe američke proturaketne sustave poput Patriota ili THAAD-a. "Moramo uložiti značajne napore kako bismo identificirali slabosti u našoj obrani i osigurali da ostanemo nepobjedivi u budućim ratovima", rekao je Fu za CNN.
PLA je posljednjih godina ubrzano proširila svoje ofenzivne kapacitete, dodajući projektile s hipersoničnim jedrilicama koje mogu izbjeći presretače, kao i platforme koje ih mogu lansirati. Kinesko ratno zrakoplovstvo ubrzano dodaje nevidljive (stealth) lovce pete generacije i raspolagat će s oko 1.000 zrakoplova J-20 – što je grubi ekvivalent američkim F-35 – kada djeluju u načinu preciznih udara dugog dometa, prema britanskom think-tanku RUSI. Kina također radi na nevidljivom bombarderu dugog dometa, sličnom američkim modelima B-2 ili B-21. No, njezina obrana je druga priča.
Analitičari primjećuju da je Iran uspio probiti američku protuzračnu obranu u Perzijskom zaljevu relativno primitivnom tehnologijom, uključujući jeftine dronove Shahed i povoljnije balističke projektile. U međuvremenu, SAD je pokrenuo zračnu kampanju na Iran s mnogo sofisticiranijim oružjem, poput F-35 i B-2, kombinirajući ga s jeftinijim, manje tehnološki naprednim vođenim streljivom izbačenim iz zrakoplova B-1, B-52 i F-15. Uništili su sve, od lansera projektila do ratnih brodova i mostova. To je mješavina za koju se Peking mora pripremiti, rekao je Fu. "Moramo dublje istražiti kako učinkovito zaštititi naše ključne lokacije, zračne luke i luke od napada i upada", rekao je.
Kada je riječ o mogućem sukobu SAD-a i Kine, Tajvan se često smatra potencijalnom žarišnom točkom. Kineska vladajuća Komunistička partija obećala je "ponovno ujedinjenje" sa samoupravnom demokracijom, unatoč tome što nikada nije kontrolirala Tajvan. Kineski čelnik Xi Jinping nije isključio upotrebu vojne sile kako bi to postigao. Na Tajvanu analitičari prepoznaju da je Kina okupila vojsku koja može parirati SAD-u u visokotehnološkom preciznom oružju, ali i Iranu u jeftinom ratovanju dronovima velikog volumena. "Rakete dugog dometa i rojevi dronova definitivno će igrati ključnu ulogu u kineskim združenim vojnim operacijama protiv Tajvana", izjavio je za CNN Chieh Chung, suradnik na tajvanskom Institutu za istraživanje nacionalne obrane i sigurnosti. No, hoće li ta ključna uloga biti dovoljna za pobjedu u ratu preko Tajvanskog tjesnaca?
Kina je vodeći svjetski proizvođač dronova, a broj bespilotnih sustava koje njezini proizvođači mogu proizvesti je zapanjujuć, smatraju analitičari. "Kineski civilni proizvođači imaju kapacitet da se u manje od godinu dana preustroje za proizvodnju milijardu naoružanih dronova godišnje", stoji u izvješću o kineskom programu dronova iz 2025. na analitičkoj platformi War on the Rocks. Neki upozoravaju da Tajvan nije spreman suočiti se s takvim brojkama. Nedavno izvješće vladinog nadzornog tijela navodi da su trenutne protumjere tajvanske vojske protiv dronova "neučinkovite" i predstavljaju "veliki sigurnosni rizik" za kritičnu infrastrukturu i vojne baze.
Ipak, Tajvan ne stoji skrštenih ruku i poduzima korake za poboljšanje tih protumjera. Gene Su, glavni direktor vodećeg tajvanskog proizvođača dronova Thunder Tiger, pozvao je na veća ulaganja u sposobnost Tajvana za masovnu proizvodnju. "Moramo proizvoditi kontinuirano, danju i noću, kako bismo se suprotstavili neprijateljima", rekao se. SAD također uči, te postoji svijest da bi se u sukobu na Pacifiku mogao naći u ulozi branitelja, a ne napadača. Dronovi čine ratovanje mnogo skupljim za ofenzivnu stranu, rekao je admiral Samuel Paparo, zapovjednik američkog Indo-pacifičkog zapovjedništva, na saslušanju u Senatu u travnju.
Da dođe do borbe oko Tajvana, otok ili SAD mogli bi koristiti dronove za gađanje kineskih brodova ili zrakoplova koji bi prevozili stotine tisuća vojnika PLA preko tjesnaca radi napada i okupacije. Svaki brod ili zrakoplov, zajedno s trupama koje nosi, neusporedivo je skuplji od dronova koji bi ih mogli uništiti. Taj čimbenik odvraćanja vidljiv je u ratu s Iranom, gdje je američka mornarica, oprezna zbog iranskog asimetričnog ratovanja, rijetko slala brodove kroz Hormuški tjesnac u Perzijski zaljev. Peking je gotovo sigurno primijetio da se Paparo zalagao za popunjavanje Tajvanskog tjesnaca tisućama dronova u zraku, na vodi i pod morem, kako bi PLA imala poteškoća s prelaskom vodenog puta.
To je ključna stvar za sve vojske koje izvlače pouke iz rata u Iranu: vaš neprijatelj također uči. I mogao bi primijeniti te lekcije na načine koje ne očekujete. Više od dva mjeseca nakon početka rata u Iranu, mnogi analitičari i dalje se čude što ratni vođe u Washingtonu nisu planirali iransko zatvaranje Hormuškog tjesnaca. Drugi se pitaju kako iranska vlada još uvijek funkcionira s obzirom na vojni poraz koji je pretrpjela, ali vide jasne lekcije za Peking. "Taktičke pobjede nisu jednake političkim ishodima", rekao je za CNN Craig Singleton, viši suradnik u nestranačkoj Zakladi za obranu demokracija (FDD). "Vojni pritisak nije se izravno pretočio u trajno političko rješenje. Za Kinu to potvrđuje temeljnu lekciju: uspjeh na bojnom polju ne proizvodi automatski krajnje stanje koje želite." Zatim, tu je nešto što kineska vojska jednostavno nema: borbeno iskustvo. PLA se nije suočila s pravom paljbom još od rata s Vijetnamom u veljači 1979. Od tada su američke snage imale opsežne kampanje u Iraku (dva puta), Afganistanu, te brze borbene akcije na mjestima poput Kosova i Paname. "Ovako izgleda pravi rat", rekao je o iranskom sukobu kineski vojni analitičar Song Zongping.
Ako bi se Kina upustila u sukob sa SAD-om u sljedećem desetljeću, Washington bi zadržao velik broj osoblja koje je prošlo borbu u trenutnom sukobu u Perzijskom zaljevu ili u planiranju te kampanje. Izgubili su suborce, imovinu, postigli nadmoćne pobjede i izveli precizno ratovanje na visokoj razini. Američke snage pritom su se tijekom rata prilagođavale situaciji na terenu – od prelaska sa zračnih udara na blokadu iranskih luka do jačanja zaštite zrakoplova nakon gubitka važne opreme poput AWACS-a – dok analitičari upozoravaju da nije jasno bi li kineska vojska jednako brzo reagirala u stvarnom ratnom sukobu.
Drew Thompson, viši suradnik na Školi međunarodnih studija S. Rajaratnam u Singapuru, ponudio je povijesni primjer iz posljednjeg puta kada su se SAD i Kina izravno sukobili – u Korejskom ratu. Kina je imala bolje borbene zrakoplove, MiG-ove 15 sovjetske proizvodnje. No, američki piloti, iako su letjeli u inferiornijim F-86, bili su uspješniji jer su mnogi donijeli iskustvo iz Drugog svjetskog rata. Lekcija je bila da će "izvrstan pilot u prosječnom zrakoplovu uvijek pobijediti prosječnog pilota u izvrsnom zrakoplovu", rekao je Thompson. Još jedna pouka iz Irana je da ratovi na ovoj razini, koji uključuju veliku silu i onu nižeg ranga, ne mogu uvijek biti uredne operacije koje završavaju tako što specijalne postrojbe usred noći ugrabe predsjednika. "Iranska sposobnost da ugrozi ključne trgovačke rute i globalne lance opskrbe pokazuje koliko se brzo lokalni rat može pretvoriti u međunarodnu krizu", rekao je Singleton, upozorivši da bi sukob oko Tajvana odmah pogodio svjetsku trgovinu, opskrbu energijom i brojne druge države na teško predvidive načine.
Radi se o aoristu. Trump to zna, ide u Peking.