Lokalne vlasti tvrde da im je Vlada izbila iz džepa oko deset posto njihova proračuna što bi, preneseno na državnu razinu, imalo istu težinu kao i da je Milanović ostao bez 13 milijardi proračunskih kuna. Polovica države digla bi se na noge jer bi se zatvarale bolnice, obustavljale plaće i mirovine te rezalo na sve strane. Lokalni čelnici, međutim, nisu uspjeli predočiti težinu gubitka pa ni nakon što su svi potrebni zakoni prošli u Saboru ne znamo tko govori istinu?
Vlada tvrdi da će gradovima i općinama nadoknaditi polovicu prihoda koje će izgubiti zbog povećanja plaća, oni odgovaraju da ga ne mogu pokriti ni da otpuste sve koji rade u lokalnoj upravi, od portira do župana. Dok god neka nezavisna kuća ne izračuna financijske učinke zamršenog sustava poravnanja, nećemo znati kukaju li gradonačelnici i načelnici bez razloga. Milanović zna da je teško prosvjedovati iz crnih limuzina, a Obersnel i Turk nisu se usudili ići tako daleko da izvode vrtićku djecu pred Markov trg, kao što bi to napravile neke druge interesne skupine.
Svi naši političari imaju putra na glavi, ovog puta jači je pritisnuo slabijeg tamo gdje je mogao, baš kao što će MMF ili Europska komisija jednog dana pritisnuti vladu na Markovu trgu.
Ma gospođo Gatarić, neće MMF ili EK pritisnuti Vladu jednoga dana, nego će pritisnuti nas... A članove Vlade baš briga, oni su dovoljno za sebe skupili i ne moraju se bojati nikakvih pritisaka. Kao što i ove mjere ne pritišću nimalo vlasti gradova, nego opet male ljudima koji će ostati bez besplatog pokaza, udžbenika za školu, po koje knjižnice i obećanog novog asfalta i kojima će se dignuti cijena vrtića. Svi potezi političara prelamaju se na kraju na leđima običnih ljudi. A sami političari ostaju zaštićeni u svojim crnim limuzinama. Bilo gradskim bilo Vladinim...