Stojan Milaković iz Turnja tvrdi da je ostao teški invalid nakon prometne nesreće u Karlovcu, i to samo zbog pogreške liječnika za koju sumnja i da je namjerno učinjena. Kost desne noge pukla mu je po dužini, te je i dan-danas kraća centimetar od lijeve, a liječnik mu je, tvrdi, rekao da mu nije ništa i da ide kući. On se, vodeći se liječnikovim savjetom, da mu se mišići ne ulijene trudio hodati, i to s višestrukim prijelomom noge. I danas ga sve boli i natiče mu, a trebao bi ugraditi i plastični zglob. Da mu je odmah pružena odgovarajuća pomoć, Milaković tvrdi da danas ne bi bio invalid.
- Prometna se nesreća dogodila 7. kolovoza 1999. u Karlovcu. Iskočio sam iz teretnog kamiona koji je vozio brzinom od 50 kilometara na sat prije nego što se survao u provaliju. Kamion je bio u kvaru pa su ga šlepali, a ja sam bio za upravljačem. Vozili smo na nizbrdici kad je pukla štanga i da nisam iskočio, bio bih na mjestu mrtav. Zapeo sam desnom nogom za vrata, kost mi je popucala po dužini, ozlijedio sam koljeničnu kost i nožne prste. Primljen sam u hitnu kiruršku ambulantu u karlovačkoj bolnici u kojoj su mi rekli da mi nije ništa! Tvrdili su da sam lakše ozlijeđen i da idem kući, a bio sam teško ozlijeđen i ostao sam trajni invalid - rekao je Stojan Milaković, te dodao da ga je najprije obradio specijalist kirurg dr. Zoran Janevski poslavši ga kući, a kako se nije mogao ni okrenuti, a kamoli podići s bolničkog kreveta, ostavili su ga da leži u hodniku. Zamolio je tada da ga smjeste negdje dok mu ne dođe sin iz Turnja. U pet ujutro smjestili su ga na odjel kirurgije, a kaže da ga prim. Nenad Božić nije ni pregledo ni zbrinuo već mu samo oko 15 sati, kad je stigao sin iz Turnja, napisao u otpusnom pismu da se jako dobro osjeća, da ima lakše tjelesne ozljede i da odlazi na svoj zahtjev. Ističe da mu je u hitnoj pomoći u Slunju, kamo je najprije odvezen, pisalo da je riječ o teškoj ozljedi, ali da je mišljenje specijalista u bolnici upisano kao mjerodavnije i stručnije, te su stoga podnesene samo prekršajne prijave protiv organizatora "šlepanja", tj. njegovog gazde Tihomira Lovrića i vozača vozila koje je vuklo kamion.
- Dolaskom u Zadar primili su me na kirurgiju i dali mi injekciju protiv bolova smatrajući da su me obradili ovi u Karlovcu i rekli mi da se javim svojem liječniku opće prakse. Ležao sam kući devet dana, a onda su bolovi postali nesnosni pa sam otišao u Biograd u ortopedsku bolnicu. Tamo su ustanovili da su mi sve kosti polomljene, dijagnosticirali mi teške tjelesne ozljede i stavili mi longetu! Ja sam se, naime, trudio hodati sa slomljenim kostima, jer govorili su mi da prijeloma nema pa sam hodao da mi se mišići ne ulijene. Kad mi se otok smanjio, nosio sam gips dva mjeseca, boli me i dan-danas i noge mi otiču, a nosim i ortopedsko pomagalo. Nema bolnice u kojoj nisam bio, a liječnici mi predlažu promjenu zgloba u plastični jer mi je palo koljeno i noga mi je kraća centimetar i nategla je mišiće jer je krivo zarasla - rekao je Milaković.
Kako će tražiti odštetu, ispričao nam je da je tek nedavno ponovno bio u karlovačkoj bolnici, i to u zadnji tren jer je malo nedostajalo da ne zakasni te da njegov slučaj ne doživi zastaru. Stojana Milakovića muči i to što je u bolničkoj arhivi pronašao samo snimku lijeve ruke i noge koje nisu bile napuknute, dok nema snimki desne ruke i noge s prijelomima. Stoga se Milaković pita je li moguća urota između liječnika i njegova poslodavca Tihomira Lovrića iz Zadra, koji je bio s njim cijelo vrijeme, a koji je iz kamiona također iskočio, ali se nije ozlijedio. Za njega je Milaković, kako sam kaže, radio "na crno" te sumnja da je Lovrić možda potkupio liječnike kako bi izbjegao odgovornost kao pravna osoba. Za to je, tvrdi Stojan Milaković, imao prilike jer je s njim bio gotovo cijelo vrijeme u Karlovcu, a ispod imena Stojana Milakovića u formularu, uz to, upisao je svoju, a ne njegovu adresu.
Rozeta Bogeljić