Crna mačka u osmoj godini života, kojoj su nakon ozljede prednje lijeve noge ostale trajne posljedice, a uz to još nije pretjerano umiljata. Kakve su bile šanse da Sadie pronađe ljude koji će je htjeti udomiti? Gotovo nikakve, svjedoči tome iskustvo Mirele Mahnet koja je macu i pronašla na livadi. I zato je poziv dvoje mladih ljudi koji su željeli udomiti baš Sadie kod nje prvo izazvao nevjericu.
– Mislila sam da je to nemoguće i da su se zabunili. Istodobno sam udomljavala još jednu crnu macu koja je po svom karakteru san snova svakog udomitelja. No Marta me uvjerila da oni žele baš Sadie – govori Mirela. U sedam godina koliko je bila kod nje, Sadie se uglavnom držala po strani, nije se voljela maziti, nije bila oduševljena ni društvom drugih mačaka, jedino je voljela Mirelinu kujicu.
– Pronašla sam je u srpnju 2018., imala je manje od dva mjeseca. Ugledala sam njezine uši koje su virile iz trave. Imala je ozlijeđenu prednju lijevu nogu, vrane su je već počele kljucati – prisjeća se Mirela i dodaje da je prvih dana izgledalo da će nogu trebati amputirati, no ipak su je uspjeli spasiti. Na RTG-u se i danas u njezinoj nozi vide krhotine metka jer je netko na malom mačetu vježbao gađanje. Gotovo pet tjedana svakodnevno su išle na previjanje, a možda je upravo to i razlog zašto je Sadie, kako kaže, nikad nije baš voljela.
– Nikad se nije htjela maziti, a sedam godina je živjela uz druge mačke koje su kod mene i nije bila sretna. Cijelo vrijeme je bila samozatajna. Svih tih godina nitko nije bio zainteresiran za nju, imala je jedan upit ali ljudi nisu dobro pročitali oglas i mislili su da je ona mače. Marta me vrlo brzo uvjerila da žele baš takvu povučenu macu, crnu i stariju, a plus im je bio i to što Sadie ima invalidnu nogicu – govori nam Mirela. Sedam godina oglašavala je macu za koju je bila uvjerena da će zauvijek ostati kod nje i da će zauvijek njena fotografija biti na stranici Masni brkovi pod egidom Udomljava se.
Marta ističe da su odluku o udomljavanju mace koju nitko neće ona i njezin dečko Zlatan donijeli zajedno.
– Razgovarali smo o tome kako bismo htjeli udomiti mačku, Zlatan je rekao jedino da bi on htio da bude crna. Oboje studiramo i radimo i nekad nas dugo nema kod kuće, tražili smo mačku koja nije baš jako vezana za čovjeka i to joj neće biti problem. Vidjeli smo Sadie i Sigalu. Mislili smo da će Sigalu sigurno netko udomiti, a Sadie po svemu baš nije imala šanse – govori nam. A Zlatan dodaje da je prednost u udomljavanju odrasle mace i to što već sve zna. Kako nisu do sada imali mačku, Marta kod roditelja ima psa, malo su se pripremali za njezin dolazak. I ništa nisu požurivali, prepustili su da Sadie sve sama odluči.
– Trebalo joj je dva, tri tjedna da se do kraja opusti. Skrivala se iza kauča i iza perilice rublja, ali je odmah prvu noć jela i išla na WC. Tjedan dana nije dolazila k nama, polako smo joj se približavali, pružali smo ruku prema njoj da nas može njuškati. Prvo je počela pružati glavu da je mazimo, a onda nam je dopustila da je malo više mazimo po njezinim sigurnim mjestima. Nakon toga je počela po noći dolaziti k nama, a sada jako dobro funkcioniramo – ističe Marta i dodaje da su im tekuće mačje poslastice pomogle u svim fazama prilagodbe.
– Prvih dana smo je morali tražiti po stanu kad smo se vratili kući, sad dotrči čim je pozovemo. Išli smo i veterinaru, na invalidnoj nozi moramo rezati noktiće, bila je skroz opuštena. Osim toga, Sadie kod nas redovito mijauče, a Mirela nam je rekla da je svih ovih godina možda nekoliko puta čula da se glasa – govori nam udomiteljica. Dodaje da se Sadie prvih dana malo bojala Zlatana, možda zato što je i dosta visok, no sada je jedanko vezana za oboje. Sretni su što su joj promijenili i uljepšali život, a sigurni su da baš svaka maca može pronaći svoj dom. Samo joj treba dati priliku da se prilagodi i opusti.