Suprotno od onoga što bi se htjelo: velikohrvatska (kao čistohrvatska) ideja vodi u malohrvatsku kulturu

U Obzoru od 27. lipnja Damir Stanić je napisao odličan članak o našem suočavanju s Vojnom krajinom, a urednik ga je ispravno naslovio "Zanemareno i prezreno nasljeđe Vojne krajine". Doista, igra li danas u kolektivnoj svijesti Hrvata ijedna druga regija manju ulogu od Banije i Korduna (promatrane zajedno), uz iznimku razdoblja Domovinskog rata, sa svim njegovim stradanjima i herojstvima? A i kada se piše o njoj, rabeći nesmisleni naziv Banovina umjesto Banije, rijetko se napiše nešto pozitivno. Uglavnom se govori o propaloj sisačkoj industriji, o devastiranoj karlovačkoj Zvijezdi, o slabo naseljenim krajevima kojima lutaju ilegalni imigranti, o uništenom spomeniku na Petrovoj gori, koji navodno više nikome ne treba, o raštrkanim i zapuštenim zaseocima bez struje i vode, u kojima život staraca ovisi o dobroj volji volontera. Istina, ne piše se o cijeloj bivšoj Vojnoj krajini na isti način: zaboravlja se da je i velik dio Slavonije bio uključen u taj sustav obrane habsburških zemalja, odnosno u rezervoar ljudskog mesa za hranjenje neprijateljskih topova po raznim bojištima koja s Hrvatskom nisu imala nikakve veze, ali su imala veze s carskim i kraljevskim interesima. Čak i krajinski dio Like prolazi bolje, možda zato što njime prolaze mnogobrojni putnici uživajući u prirodnim ljepotama, a i sve više ih tamo dolazi na odmor.