Europski čelnici su se jučer na jednom od najvažnijih summita Europske unije u posljednjim desetljećima suočili s izuzetno jasnim, ali neuglednim izborom. Poljski premijer Donald Tusk upozorio je da se Europa nalazi pred odlukom hoće li ulagati u sigurnost sada ili se suočiti s ratom u budućnosti, naglašavajući da se ne radi samo o sudbini Ukrajine, nego o sigurnosti cijelog kontinenta. Prema njegovim riječima, ako se Rusiju ne zaustavi na ukrajinskom bojištu, europske države mogle bi se uskoro naći u izravnom sukobu. No upravo ta poruka otvorila je ključno pitanje koje već mjesecima razdire Europsku uniju, tko je spreman platiti cijenu obrane.
Tek u ranim jutarnjim satima, nakon dugih i napetih pregovora u Bruxellesu, postignut je dogovor o zajedničkom zaduživanju od 90 milijardi eura kako bi se Ukrajini osigurala financijska stabilnost u sljedeće dvije godine. Iako je dogovor predstavljen kao politički uspjeh, on je rezultat dubokih nesuglasica među državama članicama. Ideja da se pomoć financira korištenjem zamrznute ruske imovine naišla je na snažan otpor dijela država koje su strahovale od pravnih i političkih posljedica. Nakon što je ta opcija odbačena, prihvaćeno je kompromisno rješenje zajedničkog zaduživanja, koje će na kraju jamčiti proračuni država članica.
Kako navodi Politico, Europska unija se desetljećima oslanjala na američku vojnu i financijsku potporu. Nakon što je Washington ove godine povukao financiranje Ukrajine, europske zemlje povećale su vlastite doprinose, ali nedovoljno da u potpunosti nadoknade nastali manjak. Istodobno su postale vidljive i razlike među državama članicama. Dok su Njemačka, Francuska i Ujedinjeno Kraljevstvo povećale pomoć, nordijske zemlje i dalje izdvajaju najviše u odnosu na veličinu svojih gospodarstava. Italija i Španjolska, s druge strane, ostale su pri vrlo skromnim doprinosima.
U konačnom dogovoru, Mađarska, Češka i Slovačka uopće ne sudjeluju u novom financijskom paketu, što znači da je Europska unija u ovom slučaju svedena na 24 aktivne članice. Takav ishod dodatno naglašava političku rascjepkanost unutar Unije. Iako Europska unija raspolaže znatno snažnijim gospodarstvom od Rusije, problem, kako se ističe, nije u novcu nego u nedostatku zajedničke političke volje.
Istraživanja javnog mnijenja pokazuju da interes za daljnje financiranje Ukrajine slabi čak i u najvećim europskim gospodarstvima. U Njemačkoj i Francuskoj sve je više građana koji bi radije smanjili pomoć, nego je povećali. Suočeni s podjelama između država koje su već umorne od financiranja rata i onih koje se od početka drže po strani, europski su se čelnici odlučili za najjednostavnije rješenje. Kako zaključuje Politico, čak je i taj kompromis postignut uz velike napore, što otvara pitanje koliko je Europa doista spremna dugoročno braniti vlastitu sigurnost.
Mi smo trebali biti u skupini sa Češkom, Mađarskom i Slovačkom.