’Sudit ćete kako mi želimo ili nećete suditi’!

Tako se to radi! Neka bude “naše” pravde, makar svijet propao! Trebaju nam sudovi koji će kao u “dobra stara vremena” suditi po diktatu.

SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk zaključio je u raspravi oko Mostovih referendumskih inicijativa da neki ustavni suci, kako je prenio Novi list, u ovoj krizi “nisu bili na visini zadatka” po pitanju članaka 16. i 17. Ustava, pa je “na nama da onima koji su zloupotrijebili povjerenje” uskratimo povjerenje.

Misli se na ustavne suce, bivše SDP-ovce Ingrid Antičević Marinović i Josipa Leku, te Rajka Mlinarića također izabranog u kvoti oporbe. I Sandra Benčić iz Možemo! složila se da ne mogu biti reizabrani suci koji su o COVID-potvrdama zauzeli stav drugačiji od njezina. Nema šanse da se pitaju kakva im je bila argumentacija ako je neprihvatljiva čak i sucima od kojih su očekivali da budu “na visini političkog zadatka”, pa i za dvoje SDP-ovih veterana.

Ni saborskom zastupniku Nini Raspudiću, kad je govorio o Mostovu referendumu, sigurno nije bilo ni na kraj pameti koketirati s metodama iz bivših vremena. Ali, na to se svodi ono što je rekao gostujući na N1 televiziji. Kazao je kako mu je zamislivo “da oni mogu izvesti nekakvu pravnu akrobaciju u pokušaju da uvjere javnost da je tu nešto neustavno, ali se nadam da do toga neće doći jer bi to značilo dodatno srozavanje ionako niskog ugleda Ustavnog suda, a s druge strane nas bi to potaklo možda na referendum o ukidanju Ustavnog suda”. Zapravo je ucijenio ustavne suce: “Ili ćete suditi kako mi želimo, ili vas neće biti!”.

Riječ je o neodgovornom i nepromišljenom obrušavanju na temelje demokratske konstrukcije i vladavine prava s tako prizemnim argumentima – ako sudiš protiv mene, moje volje i želja, onda ne trebaš ni suditi.

Oni koji najviše znaju o ustavnom pravu, profesori Branko Smerdel, Sanja Barić, Mato Palić i Đorđe Gardašević, rekli su da bi Ustavni sud trebao ocijeniti ustavnost referendumskih pitanja. I SDP-ovi članovi Odbora složili su se da treba ocijeniti ustavnost zakonodavnog referenduma, dok zastupnicima Mosta ni “ta odluka nema veze sa zdravim razumom”. Logično, jer ne žele da se ispostavi da su džabe skupljali potpise i navlačili stotine tisuća potpisnika na slatka obećanja, a onda se sve svede na uzaludnost zbog hinjenog ili stvarnog neznanja.

Ako Ustav već spominje epidemiju, uistinu što bi koga trebala smetati dodavanje i pandemije, i što tu ima biti ustavno ili neustavno. Iako, jednako je logično i ako unatoč epidemiji u članku 17. Ustava, sve vrijeme Hrvatski sabor koristi članak 16., zašto to ne bi bilo moguće i s pandemijom!? A ako to jest moguće, što je tu onda novo?

I treba li onda potrošiti novac na uzaludni referendum. I tko će, ako ne Ustavni sud štiteći Ustav, sve što treba reći narodu, kojem, znamo to iz povijesti, svašta može pasti na pamet. Uzgred, Mostu je politički korisno, održao se referendum ili ne. Zato sada i pripremaju teren za teoriju zavjere u slučaju gubitka, a Ustavni sud im je samo usputna meta, iako je jednako politički kao i uzorni njemački Savezni ustavni sud. O kvaliteti rada našeg suda ocjenu bi ipak trebali dati oni koji od negativnih ocjena sve do institucionalne destrukcije nemaju izravne političke koristi.