Struka je rekla da možemo biti udomitelji, ali je politika rekla - ne

Životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić prekjučer su Ustavnom sudu podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti članka 9. Zakona o udomiteljstvu. Jer njima je, kao članovima registrirane istospolne zajednice, koji su prvotno u Centru za socijalnu skrb prošli sve provjere, dobivši i pozitivne ocjene, Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku na kraju ipak odbilo dati status udomitelja.

Dobili pisani odgovor

Naime, u spornom članku Zakona u prva tri stavka stoji da je “udomiteljstvo oblik pružanja socijalne usluge smještaja djetetu ili odrasloj osobi koju pruža udomitelj sa svojom obitelji ili udomitelj koji živi sam”, a da je “udomitelj predstavnik udomiteljske obitelji ili samac koji pruža uslugu smještaja, na čije ime se izdaje dozvola za obavljanje udomiteljstva i upisan je u Registar udomitelja” te da je “udomiteljska obitelj zajednica koju čine udomitelj, njegov bračni ili izvanbračni drug, djeca i drugi srodnici s kojima udomitelj živi u zajedničkom kućanstvu”. A Šegoti i Kožiću na put da postanu udomitelji stao je upravo potonji, treći stavak navedenog zakonskog članka. No kada su krenuli s cijelom procedurom za udomljavanje, sve se činilo prilično obećavajuće.

– Prošli smo cijelu proceduru koja je podrazumijevala predavanje sve propisane dokumentacije i motivacijskog pisma. Zatim su uslijedili višesatni razgovori i psihološka testiranja sa socijalnom radnicom i psihologinjom. Izrađena je i socijalna anamneza. Već prilikom testiranja vidjeli smo da su reakcije psihologinje i socijalne radnice pozitivne, da bi nam one na kraju i rekle da smo prošli. Sljedeći korak bila je edukacija za udomitelje. No kako nam dugo nitko ništa nije javljao, pokušavali smo dobiti odgovor što se događa.

>>Životni partneri Ivo Šegota i Mladen Kožić

Video: Patrik Macek/PIXSELL

I onda smo nakon dosta vremena dobili pisani odgovor da ne možemo biti udomitelji zato što smo sklopili životno partnerstvo. Taj nam je odgovor pokazao da struka koju su predstavljale psihologinja i socijalna radnica nije imala nikakav problem što smo mi istospolni par i da nas je struka ocijenila i procijenila podobnima za udomitelje, no kada je naš zahtjev došao do onih koji su u Centru za socijalnu skrb i u Ministarstvu postavljeni prema političkom ključu, onda nam je poručeno da nismo prikladni. Nismo povrijeđeni što nismo dobili dopuštenje za udomljavanje, jer je struka unutar Centra stala iza nas, a onda su neke više instance, vjerojatno po političkom diktatu, odlučile da ne možemo ići dalje – kazao nam je jučer Ivo Šegota dodajući da su Kožić i on bili jedan od dva istospolna muška para koji su istodobno prolazili potrebnu proceduru za udomljavanje, te da je i zahtjev tog drugog para također odbijen.

Stoga pretpostavlja da sada Centar za socijalnu skrb više ne bi ni primio istospolne parove na provjeru znajući kako je najviša instanca, Ministarstvo, presudilo u njihovom i tom drugom slučaju.

– Problem je u 3. stavku 9. članka Zakona o udomiteljstvu jer u njemu nisu navedeni i životni partneri koje je i Ustavni sud prepoznao kao obiteljsku zajednicu. Naša namjera nije rušiti cijeli taj Zakon nego ga poboljšati u tom jednom jedinom članku, i to tako da se i životni partneri uključe u udomiteljsku obitelj, ravnopravno uz bračne i izvanbračne drugove. Jer ono što je u cijelom tom sustavu paradoks jest da vi kao samac na kraju možete dobiti licencu za udomitelja, pa ispada da nas tjeraju da zaobilazimo zakon. A mi smo legalisti, ne želimo zaobilaziti zakon.

Nikada nismo tajili svoju vezu ni životno partnerstvo, imamo podršku obitelji i prijatelja, zašto bismo onda pred državom skrivali što smo i tko smo?! A iz svega proizlazi da nas država tjera baš na to – istaknuo je Šegota podsjetivši i na to da su Kožić i on, prije ovog posljednjeg iskustva, 2016. pokušali i posvojiti dijete.

– Međutim, tada smo odmah u startu bili odbijeni. Nismo čak bili ni pozvani na procjenu. Odbijenicu smo dobili odmah čim smo podnijeli zahtjev. I što se tiče oba slučaja, i onog za posvajanje i ovog za udomljavanje, najprije smo se žalili nadležnom Ministarstvu koje je potvrdilo rješenja obaju Centara za socijalnu skrb, a zatim smo protiv Ministarstva podnijeli i dvije tužbe Upravnom sudu. Prvu smo tužbu podnijeli 2016., a drugu lani. Od podnošenja te prve tužbe do danas još uvijek nismo dobili poziv na sud, iako smo slali požurnice i molbe da se naš slučaj stavi na dnevni red – kazao je Šegota. Sve ovo što se događa njemu i njegovom životnom partneru, još mu je neshvatljivije uzme li se u obzir da oni nisu postavljali nikakve uvjete pri mogućem izboru djece za udomljavanje. Dapače.

Potreban osobni aktivizam

– Svjesni smo činjenice da veliki broj djece u domskom sustavu nije zanimljiv brojnim udomiteljima zbog romskog podrijetla, zdravstvenih problema ili pak zato što imaju više braće i sestara, a Centar ne preferira razdvajanje, što je posve u redu. I upravo zbog svega toga mi smo u razgovoru s Centrom za socijalnu skrb kazali da smo voljni udomiti dvoje djece iz skupine teže udomljive djece. Sad se na kraju svega osjećamo razočarano jer mislimo, i za sebe volimo reći, da smo domoljubi. Cijeli život tu živimo i radimo, plaćamo porez, želimo i činimo sve da naše društvo i država budu bolji, a onda smo od te iste države doživjeli pljusku. No najtužnije je to što je puno djece osuđeno na sudbinu odrastanja u domu samo zato što i istospolnim parovima nije dozvoljeno posvajanje i udomljavanje. I zato nećemo odustati.

Da nemamo nade i da nismo vječni optimisti, ne bismo ni ulazili u sve ovo jer nitko ne uživa u medijskom razvlačenju. Ali uvidjeli smo da se stvari neće pomaknuti bez osobnog aktivizma. Vjerujemo da će Ustavni sud prepoznati ono na što ukazujemo te da će istospolni parovi dobiti ista prava kao i bračni i izvanbračni drugovi – poručio je Šegota.