- Igračke, igračke, stigle su igračke! - veselila su se djeca u Caritasovoj kući za žene kad se na Veliki četvrtak pred kućom zaustavio kombi Turbo limača. I dok su tete iz kombija izvlačile nebrojene kutije igračaka i uskrsnih darova za djecu, ona su se tiskala na prozorima kuće u napetom iščekivanju: "Striček, a što ćemo dobiti? Je li to sve za nas? Hoće li svatko nešto dobiti?" pljuštala su pitanja stričeku novinaru dok su vesele oči radoznalo promatrale mnoštvo neraspakiranih kutija, vrećica i paketa koji su zauzeli gotovo cijelu sobu. I tada je nastupio najveseliji trenutak - otvaranje kutija i vađenje darova.
A za to je uskrsno veselje zaslužan Marketing Turbo limača i tete Mirjana Glavak i Pamela Pencinger, koje su u Caritasovu kuću dovezle darove.
- Osluškujemo potrebe najugroženijih i svojim im prilogom nastojimo pomoći, što inače činimo već više godina. Ovaj put u Turbo limaču odlučili smo se za djecu u Caritasovim kućama za žene. O njima smo čitali u Večernjaku i ovim smo im darovima željeli uljepšati Uskrsne blagdane - rekla nam je gospođa Mirjana Glavak.
Da su u tome u potpunosti uspjeli, uvjerili smo se pri otvaranju darova. Igračke, školski pribor, školske torbe, odjeća, skateboardi, bicikli, bomboni i čokolade, lutke, pa čak i dječja kolica, hranilice i hodalice za najmlađe - sve se to odjednom stvorilo na hrpi u sredini sobe. A djeca k"o djeca - radoznala, ushićena, s veseljem su pregledavala neočekivane darove.
- Ovo sam oduvijek želio - rekao nam je dječak izvlačeći iz jedne kutije Action mana. - Mama, mogu li ja to dobiti? - bojažljivo se okrenuo svojoj mami.
- Ja bih skate, mogu dobiti skate, znam se voziti na njemu - tvrdio je jedan dječačić zaljubljeno gledajući u novu dasku s kotačićima. Curice su se uhvatile za lutke, a bilo je ih je mnoštvo na izbor - od barbika pa do plišanih zečića. I školski ruksazi planuli su u trenutku - odjednom su se našli na leđima školaraca koji su ih ponosno nosili po kući ne skidajući ih sa sebe. Cijela hrpa drvenih bojica, flomastera i ostalog školskog pribora pažljivo je razgledavana, a djeca nisu mogla sakriti svoje uzbuđenje pred iznenadnim darovima.
I dobre tete iz Turbo limača i striček novinar bili su zaboravljeni u trenutku, u radoznalim dječjim očima vidjelo se samo zadovoljstvo, sreća i iščekivanje što će od tih darova zapasti upravo njih. Čak su i najmlađe bebe, od samo nekoliko mjeseci, začuđeno gledale svu tu strku i veselje i smiješile se jer su se i sva druga djeca smijala. A upravo je taj dječji smijeh bio vrijedan svih tih poklona, taj neobuzdani, razdragani smijeh djece koje su silom prilika smještene u Caritasove kuće za žene - žrtve obiteljskog nasilja. Jer ta su djeca tamo mimo svoje volje, i te su žene u Caritasovim kućama zato što nemaju biti negdje drugdje, zato što više nisu mogle izdržati nasilje svojih muževa ili jednostavno imaju takve socijalne prilike da nemaju drugog rješenja. A Caritas je te žene i njihovu djecu primio pod svoj krov i pružio im utočište od životnih nedaća u kojima su se našli.
Duško Tadić