ELVIS SPREČIĆ

Stari bolnički kartoni iz Vrapča svjedoče o tome kako društvo odlučuje tko je 'lud', a tko zdrav

Foto: Robert Anic/Privatna arhiva
Stari bolnički kartoni iz Vrapča svjedoče o tome kako društvo odlučuje tko je 'lud', a tko zdrav
23.04.2026.
u 17:55
Dozvola za gradnju čekala se od Bečkog dvora dvadesetak godina, a same pripreme trajale su još tri desetljeća. U međuvremenu su duševni bolesnici u Hrvatskoj i Slavoniji, kako je u Saboru rekao vladinski povjerenik Robert Zlatarić, “tumarali od nemila do nedraga, sebi na muku, drugima na teret i pogibelj”.

Naslov njezine knjige je citat. Rečenica jednog pacijenta, zapisana rukom liječnika u bolnički karton negdje na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, u instituciji koju je Zagreb poznavao pod raznim imenima, da nabrojimo samo ona najpoznatija: stenjevečka ludnica, Zavod za umobolne, bolnica Vrapče. “Ova kuća je kuća istine, ja mislim.” Ta rečenica sadrži sve što knjigu hrvatske lingvistice Mislave Bertoše čini iznimnom: glas pacijenta koji se probija kroz birokraciju te institucije, nesigurnost utkanu u onome “ja mislim”, i pitanje tko zapravo ima pravo definirati istinu u zgradi u kojoj su jedni zaključani, a drugi drže ključeve.

Ovaj sadržaj je dostupan samo za Premium korisnike Večernjeg lista.

Pretplatite se na sadržaj s potpisom.

Ključne riječi


Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.