Kao što smo već pisali, 25. listopada iz tiska izlazi "Knjiga o Hitleru" koju na hrvatskom jeziku izdaje riječki nakladnik IPD. Riječ je o tajnom dosjeu o osobnom i političkom životu Adolfa Hitlera između 1933. i 1945. godine koji je za Staljina sastavila njegova tajna policija potkraj 1949. godine.
U ruskom arhivu bio je zaključan sve do prošle godine, kad su ga otkrili njemački povjesničari Henrik Eberle i Matthias Uhl te prije šest mjeseci prvi put priredili za javnost. Dosje se temelji na intervjuima i pisanim izjavama dvojice diktatorovih najbližih suradnika, sobara Heinza Lingea i ađutanta Otta Günschea, koje su sovjetske trupe zarobile 2. svibnja 1945., ubrzo pošto su se riješili tijela Adolfa Hitlera i Eve Braun.
Ta dvojica časnika SS-a otkrila su brojne, dosad nepoznate detalje o Hitleru, njegovoj politici i vođenju rata te se pouzdano može ustvrditi kako je ovo jedan od najdojmljivijih izvora informacija o povijesti Trećeg Reicha. Evo nekih odlomaka iz te jedinstvene knjige koja će vjerojatno srušiti mit o Hitleru kao svemogućem diktatoru.
Veseli kancelar
Početkom studenog 1935. Hitler, Hess i Göbbels razgledali su modele ratnih brodova na izložbi u takozvanoj Kongresnoj dvorani Ureda kancelara. Nakon razgledanja prešli su u sobu za pušenje, gdje su pokraj kamina već sjedili Hitlerov pilot Baur i fotograf Hoffman, i počeli se šaliti. U tome je prednjačio Göbbels. "Taj netipični ženskar sa štrkljavim nožicama", svjedoče Linge i Günsche, "opet se posvađao sa ženom zbog zgodne filmske zvijezde zbog koje je kod kuće provodio vrlo malo vremena.
Najbolje Göbbelsove šale bile su o Göringu koji je navodno obožavao svoje uniforme i medalje do te mjere da je medalju ušio čak i na svoju pidžamu. Hitleru se jako svidjela ta šala. Iz zabave je naredio Hoffmanu da napravi medalju od zlatnog i srebrnog papira i da je s pompoznim certifikatom uruči Göringu. Hoffman je bio izvan sebe od oduševljenja. Taj krupni muškarac, koji je imao monopol na sve Hitlerove slike i koji je od državnih ugovora zarađivao goleme svote, svake je večeri bio mrtav pijan. Hitler za to nije mario.
Prije nego što bi se Hoffman negdje pojavio, upitao bi: U kakvom je stanju? Tom je prilikom Hitler svog dvorskog fotografa, koji je lebdio na oblačiću vinskih para, upozorio da se ne približava vatri da ne bi uzrokovao eksploziju. Hoffman je gotovo umro od smijeha... Cijelo je društvo bilo vrlo veselo, a Hitler se raspoloženo pljesnuo po bedru i rekao: Znate, Britanci misle da u Uredu kancelara cijeli dan sjedim poput namrgođenog buldoga kojega se ne smije dirati. Šteta što nas sada ne mogu vidjeti."
Prijezir prema Englezima
Hitler, koji je bio izvan sebe od oduševljenja, otputovao je u Dunkirk. Na povratku je izjavio da je u prostorijama engleskog vojnog stožera, koje su Englezi žurno napustili, našao još netaknute vojne telefone. Pun prijezira, Göringu je ispričao kako su Englezi u Dünkirchenu za sobom ostavili svoju cjelokupnu prtljagu. "Mislili su samo na spašavanje vlastitoga života", rekao je Hitler. "Naravno, nije im problem bičem goniti kolone robova. Da, to mogu, ali su zato na borbenom polju samo jadne kukavice."
Kako se riješiti Göringa
Göbbels je rekao da Hitler u Göringovu slučaju previše oklijeva i da protiv njega neće poduzeti ništa. Günsche je na to rekao da, ako se Hitler ne može odlučiti riješiti Göringa, tu bi odluku mogao donijeti netko drugi i tako mu olakšati situaciju. "Gospodine doktore", rekao je Günsche, "mislim da bismo Führeru učinili veliku uslugu kad bi netko ispod Göringova automobila postavio nekoliko oklopnih mina i dignuo ga u zrak." Göbbels je neko vrijeme šutio, zatim ustao i tiho odgovorio: "Gospodine Günsche, ovo nisam čuo. Ne želim s tim imati veze."
Povlačenje iz Berlina
Krebs je rekao da su Rusi potpuno odbili napad Wenckove armije, a na oslobođenje od opsade nije se moglo ni pomišljati. Weidling je usrdno zamolio Hitlera da se s ostacima Berlinskog garnizona odluči na prodor prema sjeverozapadu, u smjeru Potsdama, gdje se nalazila Wenckova armija. "Moj Führeru, kunem se svojim životom da ću vas iz Berlina izvesti zdravog i čitavog. Tako možemo glavni grad Reicha i njegovo stanovništvo spasiti od konačnog uništenja!" U prostoriji je zavladala mrtvačka tišina. Svi su puni nade pogledali u Hitlera. No, on je samo kroza zube prosiktao: "Ne!"
Gole pariške plesačice
Linge i šef Hitlerove tjelesne zaštite Schädle jednom su razgovarali o lošem stanju na istočnoj fronti. "Schädle je primijetio da Führer već dugo nije bio na tom bojištu. Trupe bi ga morale vidjeti. Dovraga, čime se šef bavi cijelo vrijeme? upitao je. Linge je točno znao čime se Hitler bavi, ali ništa nije rekao. Hitler je vrijeme provodio na sastancima o stanju na fronti, brbljao s fotografom Hoffmannom i njegovim prijateljima, čitao avanturističke romane, izrađivao nerazumljive nacrte građevinskih projekata jer se smatrao velikim umjetnikom, a navečer je sa Schaubom na dijaprojektoru gledao slike u boji golih pariških plesačica."