Prvi hrvatski pjenušac proizveden je – u Slatini. Zaslužna je za to njemačka kneževska obitelj Schaumburg – Lippe, koja je vrata slatinske tvornice pjenušavog vina otvorila 1864. Prvotna je proizvodnja brojala 2000 boca pjenušca od grožđa sorte kadarka sa slatinskog i virovitičkog područja, da bi koncem 19. stoljeća porasla na gotovo 16.000 boca. Proizvodnja slatinskog pjenušca prekinuta je 2013., no iste godine, na njegovim korijenima, pjenušac počinje teći u – Srednjoj školi Stjepana Sulimanca u Pitomači.
Na tragu slavne tradicije prvog hrvatskog pjenušca, vrhunski Aršanjski pjenušac proizvode, naime, već pet godina pitomački srednjoškolci, u sklopu nastave. Surađuju u tom poslu s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, mentorsku i tehničku pomoć osigurao im je dr. Bernard Kozina, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka za pjenušava vina.
– Nazvali smo ga Aršanjski pjenušac jer je najpoznatije vinogorje u našem kraju s kontroliranim geografskim porijeklom u Aršanju, na obroncima Bilogore, pet kilometara od Pitomače. Proizvodimo klasičnom metodom, tzv. vrenjem u bocama, a tako ga je proizvodila i obitelj Schaumburg – Lippe – kaže Josip Ivoš, ravnatelj te škole.
Svoj pjenušac proizvode od bijelog grožđa chardonnay i bijelog pinota.
– Pjenušac je extra brut, u njemu nema puno ostataka neprevrelog šećera, ne dodajemo ekstradicijski liker. To je klasični, čisti pjenušac – nastavlja.
Škola ima i svoj vinograd, s 350 trsova, pa učenici sudjeluju u cijelom procesu. Proizvode i bijelo te crno vino, a godišnja proizvodnja vina je 400 litara. Poslužuju ga u školskom restoranu u Pitomači, a kupuje ga i županijska TZ, za promociju. U međuvremenu, u Slatini je ponovno pokrenuta proizvodnja pjenušca, iza koje stoji tvrtka Stari podrumi, i to u istoj zgradi gdje je 1864. potekao prvi hrvatski pjenušac. Zove se Slatinski biser.