Tročlana obitelj Grgić - Stefanka i Anton te njihova kći Antonija - izbjegli su prije tri godine iz Makedonije. Kako tvrde, kad su u Makedoniju "91. počeli stizati makedonski mladići u ljesovima, zaredale su prijetnje Antonu, te fizičko i psihičko zlostavljanje. Pred ženom i kćeri više su ga puta vezali i tukli. Obitelj Grgić trpjela je to do "99. No tada je Stefanka, nakon 24 godine rada, dobila otkaz samo zato što joj je muž Hrvat. Grgići su na to spakirali nekoliko najnužnijih stvari i napustili Makedoniju. Selili su se iz mjesta u mjesto u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, sve dok im Agencija za promet nekretnina nije dodijelila staru i trošnu kućicu u Tovarniku. Ponadali su se da je time njihovoj nesreći napokon došao kraj, ali...
- Susjedi nam u Tovarniku neprekidno prijete i vrijeđaju nas. Morali smo se izolirati visokom ogradom. Onda su našoj Antoniji nekoliko puta otrovali kućne ljubimce. U školi se s njom nitko nije htio družiti, djeca su joj vikala da je šugava. Antonija je zbog toga jako patila, pa se počela zatvarati u svoj svijet. Noću je plakala, a danju je bila odsutna. Vrhunac se dogodio kad su je istukla djeca iz razreda. Tada smo u vukovarskom Centru za socijalnu skrb zatražili smještaj bilo gdje u Hrvatskoj. Kako se Antonija toga trenutka počela čudno ponašati i vikati da se više nikad neće vratiti u Tovarnik, službenica je pozvala Hitnu pomoć - priča Anton.
Liječnici su u vukovarskoj bolnici utvrdili da je Antonija ne samo odgojno zapuštena nego i graničnih intelektualnih sposobnosti, što je posljedica svih proživljenih stresova. Kako su zbog teške materijalne situacije obitelji i složenosti problema liječnici preporučili rad sa psihijatrima, psiholozima i socijalnim radnicima, Centar za socijalnu skrb odvojio je Antoniju od roditelja i smjestio je u Dom za djecu "Klasje" u Osijeku.
- Supruga i ja smo sretni što nam dijete više nitko ne maltretira. To se odrazilo i na njezine ocjene. U Osijeku je odličan učenik, dok je u Tovarniku imala gotovo sve jedinice. No, rijetko je viđamo, srce nam se kida. Zbog toga ni njoj nije lako, iako joj se u "Klasju" sviđa - kaže Anton, ne skrivajući suze.
A viđaju je rijetko jer su u teškoj materijalnoj situaciji. Naime, odlaskom iz Makedonije ostali su bez ikakvih sredstava za život. Anton je ostvario pravo na socijalnu pomoć od 440 kuna, a njegova supruga Makedonka još čeka hrvatske dokumente. Sa 440 kuna mjesečno Grgićevima je nemoguće i preživjeti, a kamoli putovati iz Tovarnika u Osijek u posjet kćeri. Anton pokušava povremeno nešto zaraditi, iako boluje od posttraumatske epilepsije, koja je posljedica udarca kamenom u glavu, te je proglašen radno nesposobnim.
Edita Roterbauer