Zbog potrebe hitnog djelovanja neprijateljskih snaga, deblokade velikih skladišta i velikog broja ratnih brodova iz remintnog brodogradilišta koje će preuzeti HV, u rujnu 1991. godine pokrenut je neprijateljski proboj u smjeru Šibenskog mosta.
Za tu svrhu prikupljena je velika oklopna i topnička potpora, no uz nedovoljan broj pješačkih snaga i otvorene bokove naspram utvrđenih položaja hrvatskih snaga u Stankovcima i Skradinu. Neprijateljska napadna kolona, iskoristivši nebranjeni međuprostor, bez otpora je krenula i došla do samog platoa pred Šibenskim mostom i tamošnjim motelom, gdje su ga dočekale iznenađene, malobrojne, netom poslane i slabo naoružane hrvatske snage.
Tijekom borbenih djelovanja, jedan od tri neprijateljska tenka koji su se probili oštećen je, no drugi je pogodio kamion s eksplozivom namijenjenim rušenju mosta. Došlo je do silovite eksplozije, a neprijateljske snage odustaju od prelaska. Dolazi do preusmjeravanja neprijateljskih snaga u smjeru Vodica, gdje nailazi na otpor.
Svjestan da je u okruženju, kolona koja je krenula prema Vodicama zaustavlja se pred Vodicama, misleći da joj dolazi delegacija koja će pregovarati o uvjetima predaje, dok je hrvatska strana došla s informacijom o predaji neprijatelja. Kako je zaustavljen i na bočnim prilazima Vodicama, svjestan svoje situacije, neprijatelj se povlači u smjeru mosta. U međuvremenu, hrvatske snage preuzimaju obalnu bitnicu Žirje, čime, uz postojeću artiljerijsku potporu, hrvatske snage preuzimaju inicijativu.
Više možete doznati u priloženom videoklipu koji Večernji list objavljuje u suradnji s portalom Studio 23:
Mnogi današnji političari žele domovinski rat relativizirativi kao nešto sporedno i nevažno, naravno tako žele to prikazati i Srbi i za sve optužiti Hrvatsku. Antifašisti kažu, da su oni stvorili današnju Hrvatsku ali domovinski rat i žrtve hrvatskog naroda ih sve demantiraju. Hrvatska je jedina evropska država, koja se dva puta u pedeset godina, borila oružjem za svoju samostalnost. Tako smo izgubili mnogo ljudi ,materijalni resursa i moralni vrijednota, koje se u svakom ratu malo iskvare a za to popraviti trebaju godine . Treba više raditi na nacionalnom ponosu , to nije onaj često prozivani nacionalizam , nego pzitivna snaga jednog naroda ili ti države i netreba nas brinuti što bi to nekim smetalo.