Kad je riječ o najpopularnijim hrvatskim destinacijama, Hvar se oduvijek isticao kao mjesto koje privlači tisuće turista željnih sunca, mora i dobrog provoda. No, ove godine na „najljepšem otoku na svijetu“ goste dočekuju cijene koje izazivaju šok i nevjericu, pa čak i među onima koji su ga često posjećivali. Potpredsjednica slovenskog Biciklističkog društva Rog, Maja Oven, odlučila je javno progovoriti o tome kako su astronomske cijene u hvarskim kafićima i restoranima.
Naime, Oven je u nedjelju, na Facebooku podijelila svoj neugodni dojam s boravka u gradu Hvaru. Istaknula je da je za pivo platila nevjerojatnih 8,5 eura, što joj se činilo posve nerazumnim, a uz to je objavila i fotografije s menija na kojima su cijene jela vrtoglave: špageti bolognese stoje čak 29 eura, dnevna juha 11, a desert 12 eura. Dodala je da su je u restoranima često tražili da plati isključivo gotovinom, a račune nisu ni izdavali, što joj je dodatno ulijevalo sumnju u transparentnost poslovanja, piše slovenski portal S.novice.
„Ako ste već bili na Hvaru, ove godine stvarno možete preskočiti posjet. A ako još niste bili, možda je bolje da pričekate dok se stvari ne vrate u normalu“, poručila je Oven.
Komentari na njenu objavu brzo su potvrdili da nije jedina kojoj se takva situacija ne sviđa. Jedna korisnica primijetila je kako slično vrijedi i za Poreč, gdje također nedostaje gostiju, a ponašanje osoblja nije na zadovoljavajućoj razini unatoč prisutnosti strane radne snage. Druga je komentirala da cijene djeluju kao da se želi zaraditi za cijelu godinu u samo tri ljetna mjeseca, što je, kako kaže, neprihvatljivo.
Još jedan korisnik ukazao je na promjenu hrvatske turističke politike, tvrdeći da Hrvatska pokušava postati luksuzna destinacija za najbogatije, ali da joj to zasad ne uspijeva, jer mnogi Slovenci, koji su tradicionalno česti gosti, jednostavno biraju povratak u svoje domove ili kampove. S druge strane, neki su istaknuli da su cijene u drugim dijelovima Hrvatske, poput okolice Zadra, još uvijek razumne. „Veliko pivo na plaži 3,5 eura, hrana od 12 do 20 eura – to su cijene zbog kojih se vraćamo već nekoliko godina zaredom“, napisao je jedan korisnik.
Elitna destinacija jest, ali usluga nije. Ljudi koji vode turizam u Hrvatskoj zaboravili su jedan od čimbenika kvalitete, a to je autohtonost. Naime, u konobama i restoranima na našem moru trebala bi se vrtjeti domaća glazba, ako je riječ npr. o Dalmaciji, dalmatinska, ne strana. U Slavoniji tambura. Trebali bi se servirati lokalni specijalitete, a ne čevapi i pizze i lignje iz Patagonije. I konobar ne smije biti s drugog kraja svijeta i kukture. Trebao bi govoriti lokalni dijalekt, a strane jezike kad uslužuje strane goste. Sad će ugostitelji reći da je to teško i da nema radne snage i domaće hrane. Ima, ali košta. Problem je u pohlepi. Ako je menu i usluga i konobar s Filipina na Hvaru jednako kao u Riminiju ili Nici, onda to nije razlika koja trpi cijenu. To nije ništa elitno. Uniformizacija je inače problem u turizmu. I kad vidite gazdin bijesni auto ispred restorana, pođite dalje, to vam sve govori.