U biblijskoj Knjizi izlaska govori se o osmom biču kojim je Bog kaznio Egipat u doba faraona: Skakavci se "razlete po svoj egipatskoj zemlji i padnu po svim krajevima Egipta u silnoj gustoći: toliko ih mnoštvo nikad prije nije bilo niti će kada biti. Pokriju sve tlo tako da se od njih zacrnjelo. Pojedu sve bilje u polju i sve plodove sa stabala što su bili ostali iza tuče. Ništa se više nije zelenjelo: ni stabla ni poljska trava u svem Egiptu".
Ali, skakavci kao prastari bič nad čovjekom stalno su aktualni. Bez obzira na znanstveni napredak i istraživanje u entomologiji i agronomiji, skakavci nastavljaju biti muka poljodjelaca - piše Isabella Lattes Coifmann. Pojava njihovih vrlo gustih rojeva ne može se predvidjeti ni spriječiti. U njihovu pojavljivanju nema nikakve pravilnosti. To ne znači da čovjek ne pokušava svim sredstvima suzbiti njihova pustošenja obrađenih polja. U prošlosti su se upotrebljavala primitivna sredstva. Tako su ih u Kini tjerali očajničkim udaranjem u gongove i bubnjeve, držeći da će od toga pobjeći. Zatim su u Kini kopali jarke, duge i po 20-30 kilometara: kad bi skakavci naišli, tjerali su ih u jarke i zakapali. Ili su ih tisuće seljaka mlatile bambusovim i drvenim štapovima. Ti su stari načini zamijenjeni u novo doba raspršivanjem insekticida iz zrakoplova i helikoptera.
No, pretpostavka je uspješne borbe poznavanje neprijatelja. Tek sada možemo reći da nam je poznat biološki ciklus skakavaca i njihove seobe, premda još mnogo toga ostaje nepoznato. Ima ih više od pet tisuća vrsta, ali ih je samo devet sklono migracijama, i upravo te vrste pružaju onaj spektakularan prizor masovnog seljenja. Za njihovo upoznavanje zaslužan je engleski učenjak ruskog podrijetla Uvarov, koji je od 1910. do 1915. proučavao jata skakavaca na Kavkazu. Otkrio je da su dvije vrste skakavaca Starog svijeta - danski skakavac i migracijski skakavac - zapravo ista vrsta. Astronomski se razmnožava i migrira nanoseći velike štete čovjeku, i upravo je to ona faza u životu te vrste po kojoj je poznata još od antike. Otkrilo se da su i druge vrste sklone migracijama, kao Dociostaurus maroccanus, koja je poznata u Africi i na Bliskom istoku. Ta vrsta nanosi velike štete i u europskim krajevima, osobito na Siciliji i Sardiniji. Može putovati tisućama kilometara. Kad rojevi slete na neko tlo, nanose zaista goleme štete. Izračunano je da roj srednje veličine na dan pojede tri tisuće tona bilja. U vrijeme seoba svaka ženka snese od 300 do 600 jaja. Da bi se jajašca otvorila, potrebna je voda. Gotovo bi se moglo reći da su ti kukci nepogrešivi meteorolozi, jer nakon što snesu jaja, kiša posve sigurno nailazi. Na taj način mladi skakavci rastu s mladom travom koja im služi za opstanak.
Danas se čovjek od skakavca brani svim sredstvima: bacačima plamena, traktorima, helikopterima. U Somaliji je jedan zrakoplov u jednoj najezdi uništio četiri tone skakavaca, bacajući na njih snažne insekticide. No, uporaba insekticida je dvosjekli mač jer su neki škodljivi i za čovjeka. Bitno je ne toliko uništiti roj, koliko spriječiti njegov nastanak. To se postiže samo tako da se unište jaja, čime se presijeca životni ciklus toga kukca. Ali, ni to nije lako. Jedina će uspješna borba biti ona biološka. Moći ćemo reći da smo onemogućili milenijskog neprijatelja kada uspijemo pronaći prirodnoga grabljivca koji nije manje proždrljiv od samoga skakavca i koji će utamaniti i jaja i ličinke skakavaca učinkovitije no što je to uspio čovjek u sedam tisuća godina očajničke borbe s tim kukcem. (RI)