Otac Alena Halilovića na suđenju Mamićima: Jednu stvar si nikada neću oprostiti

Sejad Halilović, otac bivšeg Dinamovog igrača Alena Halilovića, a i sam nekadašnji nogometaš kluba iz Maksimira, svjedočio je, ali i otvorio dušu u utorak na suđenju braći Mamić u Osijeku. - Igrao sam u Dinamu 1992. i 1993. godine, kada smo osvojili dvostruku krunu, a ja sam bio hrvatski reprezentativac. Nisam htio produžiti ugovor s Dinamom, imao sam neugodna iskustva, pucali su mi u auto, a pretukli su mene i ženu, nikad nitko nije reagirao. Zbog toga sam bio oprezan, a na utakmice Dinama na stadion nisam odlazio sve dok Alen nije počeo igrati u pionirima Dinama. Mislim da je bila 2014. kada je moj sin Alen imao ponude Real Madrida i Atletico Madrida i mi smo obiteljski odlučili preseliti u Španjolsku. Nazvao me Zdravko Mamić i pitao želimo li se vratiti u Dinamo, da će nam ponuditi identične uvjete. Kako sam već rekao, bio sam oprezan pa sam odlučio angažirati odvjetnika iz Slovenije koji me zastupao u poslovima oko igranja moga sina Alena – započeo je Sejad Halilović.

"Imao je velikih problema"
Nije pregovarao s Dinamom oko ugovora za svoga sina, dodao je, već je Zdravku Mamiću donio ugovor koji su im nudili Atletico i Real Madrid.  - Detalje tog ugovora dogovarao je moj odvjetnik, a ja sam se brinuo za financijska primanja svog sina – kazao je.

- Ostavio sam Dinamu 5,5 milijuna eura. Danas si ne mogu oprostiti što sam pristao da se moj sin transferira u Barcelonu u ožujku, premda mu je izlazio ugovor u lipnju i mogao je otići besplatno, gdje bi Dinamo dobio samo 300.000 eura za razvoj igrača, a ovako je dobio 5,5 milijuna eura odštete – istaknuo je svjedok.

Na upit tužitelja Svena Miškovića, odgovorio je kako je moguće da je njegov sin Alen imao pravo na transferno obeštećenje. 
- Svega smo se odrekli kada je Alen otišao u Barcelonu, odnosno, odrekli smo se 5,5 milijuna eura, koje si nikada neću oprostiti. No, vodio sam se time da sam ja bio igrač Dinama i sva moja tri sina su igrala u Dinamu – poručio je.  Prilikom transfera u Barcelonu, on je dogovarao uvjete za svoga sina, menadžer Zoran Stojadinović predstavljao je Barcelonu, a u razgovorima između klubova nije sudjelovao.

- Moram nešto reći, nadam se da će mediji prenijeti istinu. Alen Halilović nije bio igrač Zdravka Mamića, kako se to stalno pisalo. Možda će se nekad mediji ispričati Alenu zbog svega što su objavljivali kada je imao 16 godina. Moj je sin imao velikih problema, govorili su mu da će mu zapaliti kosu, nije više pozivan u reprezentaciju – rekao je Sejad Halilović. Na daljnji upit tužitelja, ponovio je kako nema nikakvih saznanja je li njegov sin imao pravo na polovicu transfera prilikom odlaska iz Dinama u inozemstvo.

Po optužnici, Zoran Mamić potpisao je, u ime Dinama, Ugovor o profesionalnom igranju s Alenom Halilovićem 2012. godine, kada je još bio maloljetan, a određena je tada raspodjela budućeg transfera u omjeru pola – pola između Dinama i Halilovića. Zdravko Mamić ponudio je potom igračevim roditeljima da brigu oko profesionalne karijere njihovog sina preuzme Rasport Management A.G., znajući da je stvarni vlasnik i voditelj poslovanja u toj tvrtki njegov sin Mario Mamić. Sporazum je, navodi se u optužnici, potpisan u lipnju 2012., a njime se Alen Halilović obvezuje Rasportu prenijeti sva ekonomska prava koja proizlaze iz budućih transfera na rok od pet godina, za što će ta tvrtka isplatiti igraču 300.000 eura. Dogovoreno je i da će Alen Halilović, ukoliko raskine taj ugovor prije njegova isteka ili na bilo koji način prekrši svoje obveze pa to rezultira raskidom ugovora, isplatiti Rasportu kaznu od milijun eura. 

Potpisan je u ožujku 2014. Halilovićev transfer iz Dinama u FC Barcelonu, uz transferno obeštećenje od 2,2 milijuna eura, koje s mogućim bonusima može iznositi maksimalno 15 milijuna eura. Kako se tereti, Mario Mamić je, sukladno dogovoru sa Zdravkom Mamićem, u ime društva Rasport Management A.G. dogovorio ispostavljanje fiktivnih računa Dinamu na iznos od 1,1 milijun eura i 550.000 eura. Dinamo taj iznos nije platio pa im Rasport od listopada 2014. do travnja 2015. šalje tri opomene zbog neplaćanja iznosa od 1,1 milijun eura. Na koncu je 50 posto obeštećenja od transfera Halilovića u Barcelonu neosnovano isplaćeno na račun Rasporta, do veljače 2019. Riječ je o ukupno 1.650.000 eura. Od toga, milijun eura Mario Mamić je u gotovini predao Zdravku Mamiću. 

- Kada je došao predstavnik Barcelone, rečeno mi je da će sav novac Barcelona uplatiti na račun Dinama, s čime se usuglasila moja obitelj – rekao je Sejad Halilović u utorak na sudu. - Ne razumijem zašto sam ovdje, meni je ovo stres, imam zdravstvenih problema – uznemirio se svjedok.

- Od novca kojeg je Barcelona uplatila Dinamu, nismo dobili ni eura. Moja obitelj se odrekla 5,5 milijuna eura – ponovio je. Tužitelj mu je predočio ugovor između njega i njegove supruge te sina Alena s tvrtkom Rasport Management. - Na ugovoru je moj potpis, ja od toga ništa nisam dogovarao, ne znam zašto bih, jer je sav novac išao Dinamu, kako je dogovoreno. Možda mi je taj ugovor donio odvjetnik, ja se toga ne sjećam – komentirao je S. Halilović.

Ustvrdio je kako od Marija Mamića nikada nije dobio nikakav novac, pa tako ni od njegove tvrtke Rasport Management.
- Jedino smo novac dobivali od Dinama – rekao je. Predočen mu je potom račun kojega je Mario Mamić predao obrani, a koji je, kako proizlazi, Sejad Halilović ispostavio tvrtki Rasport Management.  - Je li vam poznato, jeste ga vi izdali, je li to vaš potpis? - upitao je tužitelj Mišković. - To je mogao jedino menadžer. Moguće da je moj potpis. Nisam vidio taj račun. Nisam slao nikakav račun, ne znam kako je do toga došlo. Za tu tvrtku sam čuo jedino kroz medije – odgovorio je. Na upit tužitelja, potvrdio je kako je imao otvoren račun u banci u Grazu i da je na njega svojedobno "sjelo" 300.000 eura. - To je Dinamo trebao platiti – pojasnio je.

"Kako je to moguće?"
Kada mu je predočen ugovor između tvrtke Profoot International i Alena Halilovića, odgovorio je kako nije imao nikakav razlog potpisati takav ugovor.  - Objasnite nam onda odakle ti potpisi, kako je to moguće? - priupitao je sudac Davor Mitrović.
- Ne znam, možda je odvjetnik nešto dogovarao – rekao je svjedok. Branitelj Zdravka Mamića, odvjetnik Filip Glavaš, pročitao je svjedoku njegov iskaz iz istrage 2016. Sejad Halilović tada je izjavio kako je tražio polovicu transfernog obeštećenja za svoga sina, a kada su sve to dogovorili, potpisali su ugovor s Dinamom. Odvjetnik mu je rekao, naveo ja tada S. Halilović, kako nije dobro što mu sin ima pravo na obeštećenje jer će se tako vezati uz klub i teže će otići pa bi bilo bolje da se riješe tog obeštećenja i prepuste ga nekoj tvrtki. - Ne sjećam se toga, prošlo je skoro deset godina – komentirao je na to svjedok.

- Nisam nikada prodavao Alenova prava. I još jednom ponavljam, ja sam pregovarao oko Alenovih financijskih uvjeta. Nisam prodao pravo na transferno obeštećenje. Tih 300.000 eura nije za to, već jer je Dinamo prihvatio uvjete koje nam je nudio Atletico – dodao je. Mamićev branitelj Glavaš uložio je prigovor na istinitost njegova iskaza u dijelu kada je rekao da nije tražio polovicu transfera za svoga sina, da to pravo nije prepustio trećoj osobi i za to primio 300.000 eura, "jer je to u suprotnosti s materijalnim dokumentima i svjedokovim ranijim iskazom". Na klupu za svjedoke sjela je potom Vanesa Halilović, majka Alena Halilovića. - Ja nisam bila upućena u pregovore, imala sam druge obaveze kao majka, sve je vodio moj suprug – započela je ona.

Predočen joj je ugovor između tvrtke Marija Mamića i njezina sina, na kojem je njezin potpis. - Rekla bih da je potpis moj, ali čudi me da sam takvo nešto potpisala jer Marija Mamića u to vrijeme, kada je potpisan ugovor, nisam poznavala. Moguće da mi je suprug donio kući nešto na potpis – rekla je. Ne zna je li njezin sin imao pravo na transferno obeštaćenje, a nema saznanja ni da je Profoot International uplatio nekakav novac na račun njezina supruga.