Objavljena je snimka posljednjeg uspona bosanskohercegovačkih alpinista na Elbrus, koji je završio smrću petero članova sedmeročlane ekspedicije. Dvoje alpinista uspjelo je preživjeti jednu od najtežih nesreća koja je posljednjih godina pogodila planinarsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. "Ovo nije nesreća, ovo nije tragedija, pet mladih ljudskih života je otišlo. Ovako nešto se ne pamti ni u užim ni u širim krugovima na Balkanu", rekao je Dino Ahmetović iz GSS-a Zenica, piše Dnevnik.hr.
Elbrus, najviši vrh Kavkaza, nalazi se na području Rusije i doseže 5642 metra nadmorske visine. Uvršten je među takozvanih sedam vrhova, odnosno najviše planinske vrhove svakoga kontinenta. Prema dosad dostupnim podacima, članovi ekspedicije stigli su do visine od približno 5100 metara, nadomak vrha. U tom trenutku vremenske prilike naglo su se pogoršale, zbog čega se skupina našla u iznimno opasnoj situaciji. "Tada se jedan član ekspedicije uputio prema spasilačkom timu koji se nalazio u podnožju, uspio je doći do njih. Nažalost, vrijeme se izuzetno brzo mijenjalo. Vjetrovi su puhali od 70 do 100 km/h, što je promjena u roku od nekih 20, 25 minuta", objasnio je Ahmetović.
Iako se uspon na Elbrus ne ubraja među tehnički najzahtjevnije alpinističke pothvate, ta planina svake godine odnosi velik broj života. Najveće prijetnje predstavljaju nepredvidive vremenske promjene, velika nadmorska visina, iscrpljenost i pogrešne procjene penjača. Planinar i putopisac Damir Šantek, koji se prije šest godina popeo na vrh Elbrusa, planinu je opisao kao ubojitu. "Na takvim su visinama vremenske prilike često vrlo nepovoljne, neugodne i promjene dolaze značajne. Dakle, sad imate recimo lijepo, sunčano vrijeme, za dva sata imate teško nevrijeme gdje imate gromove, munje, nevrijeme, gdje puše snažan vjetar, nosi vam led i snijeg u lice, ne vidite dva metra ispred sebe i lako se na takvim mjestima izgubiti", kazao je Šantek.
Uspon u pravilu traje između deset i dvanaest sati, a dugotrajna izloženost hladnoći, vjetru i manjku kisika dodatno povećava rizik. Premda na ruti nema složenih tehničkih dionica, alpinisti se moraju neprekidno kretati kako bi održali tjelesnu temperaturu i pravodobno reagirali na moguće promjene vremena. "Je li ta ekipa sa sobom imala vodiča ili su sami išli, tehnički to nije zahtjevno. Nemate sad tu nikakvih penjanja, nikakvih specijalnih priča, to je jedan kontinuirani više-manje uspon, ali je dugačak i traje. Onako, ne možete stati, ako stanete, postaje jako hladno i vrijeme je da se vratite natrag", dodao je Šantek.
Iz GSS-a Zenica naglašavaju kako poginuli članovi ekspedicije nisu bili neiskusni planinari, već osposobljeni alpinisti s bogatim iskustvom i brojnim uspješnim usponima. "Radi se o školovanim, obrazovanim alpinistima, planinarima, uspješnim planinarima s mnoštvom osvojenih vrhova iza svojih leđa", istaknuo je Ahmetović. Njihova smrt duboko je potresla kolege, prijatelje i pripadnike spasilačkih službi, s kojima su godinama surađivali i pomagali drugima u najzahtjevnijim situacijama. "Sa svim svojim znanjima i sposobnošću oni su stajali na raspolaganju svima - od Zenice pa nadalje. Zaista je teška tragedija. Neopisivo. Mi smo svi šokirani, ne možemo vjerovati", izjavio je Nedim Lepir iz GSS-a Zenica.
Nadležne institucije Bosne i Hercegovine u stalnom su kontaktu s bosanskohercegovačkim veleposlanstvom u Moskvi. Dodatne poteškoće u organizaciji akcije stvaraju surovi uvjeti i nepristupačnost područja na kojemu su alpinisti stradali. "Ono što otežava cijelu priču je što je to područje vrlo zahtjevno, nepristupačno, što još uvijek po našim informacijama sva tijela nisu evakuirana iz zone gdje su nastradali", naglasio je ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković. Dvoje preživjelih članova ekspedicije prevezeno je u bolnicu, gdje su podvrgnuti liječničkim pregledima i nalaze se pod nadzorom medicinskog osoblja.
Da vidim u republici srpskoj svi u crnjini. A i u hercegovini svi uplakani.