Španjolski premijer Pedro Sanchez rekao je u intervjuu objavljenom u nedjelju da bi američka invazija na Grenland "učinila Putina najsretnijim čovjekom na svijetu". Sanchez je rekao da bi svaka vojna akcija SAD-a protiv danskog prostranog arktičkog otoka naštetila NATO-u i legitimizirala rusku invaziju na Ukrajinu.
„Ako se usredotočimo na Grenland, moram reći da bi američka invazija na taj teritorij učinila Vladimira Putina najsretnijim čovjekom na svijetu. Zašto? Zato što bi legitimizirala njegov pokušaj invazije na Ukrajinu“, rekao je u intervjuu za novine La Vanguardia. „Ako bi Sjedinjene Države upotrijebile silu, to bi bila smrtna presuda za NATO. Putin bi bio dvostruko sretan.“
Predsjednik Donald Trump u subotu je, čini se, promijenio stav prema Grenlandu obećavši da će povećati carine europskim saveznicima dok se Sjedinjenim Državama ne dopusti kupnja Grenlanda. U objavi na Truth Socialu, Trump je rekao da će dodatne uvozne carine od 10% stupiti na snagu 1. veljače na robu iz Danske, Norveške, Švedske, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Finske i Velike Britanije - a sve već imaju carine koje je uveo Trump.
Te bi se carine povećale na 25% 1. lipnja i nastavile bi se primjenjivati sve dok se ne postigne dogovor o američkoj kupnji Grenlanda, napisao je Trump. On je više puta inzistirao da se neće zadovoljiti ničim manjim od vlasništva nad Grenlandom, autonomnim teritorijem Danske. Čelnici Danske i Grenlanda odgovorili su da otok nije na prodaju i da ne želi biti dio Sjedinjenih Država.
Ako ste prijatelj Amerike jedino možete očekivati pustoš, krv i smrt. Od Južnog Vijetnama, preko afričkih država, pa sve do Ukrajine i Izraela, decenijama se već potvrđene reči Henri Kisindžera : „Biti američki neprijatelj opasno, a biti američki prijatelj fatalno“. Neprijateljima je, dakle, sa Amerikom je daleko lakše – uvek znaju na čemu su i pripremljeni su na najgore. Saveznici ove države, a pogotovo oni koji se prevare i poveruju američkim obećanjima, to svoje poverenje kasnije žestoko plate. To su shvatili i Izraelci, kada se saznalo, ne samo da je Vašington dozvolio da ih Iran napadne, iako je unapred znao za takve planove, već i da je tada Bajden, u privatnom razgovoru sa Netanjahuom rekao da Amerika neće učestvovati u uzvratnom napadu na Iran. Nije ovo prvi put da je američko savezništvo varljivo i prevrtljivo, i istorija spoljnopolitičkih odnosa puna je američkih zabijanja „noža u leđa“ zemljama saradnicama. Uvek je Priča ista : obećava se pomoć „do groba“, a onda, kada zemlja saveznica pred taj grob stane, Amerikanci se povuku… a eventualno kasnije još lopatom potabaju svežu humku.