Da samozapošljavanje žena na selu nije nikakva bajka već realnost, potvrđuju primjeri Marine Šarčević iz Sikirevaca i Ružice Vučinić iz Donjeg Slatinika kod Slavonskog Broda.
Marina (38) je nekada radila kao učiteljica glazbenog u školi, ali uvijek na zamjeni, te u javnim radovima. Prije desetak godina odlučila je uzeti stvari u svoje ruke i s mužem, bivšim vozačem, otvoriti OPG. Bavi se proizvodnjom lješnjaka, koje prodaje na tržnici i na kućnom pragu. Od tog se posla, kaže, može solidno živjeti, a moći će još i bolje kada nasad sa sadašnjih šest proširi na deset hektara. – Pronašla sam se u njegovanju kulture i tradicije na inovativan način. Shvatila sam da Europa to potiče i prepoznaje i da taj potencijal treba iskoristiti – kaže Marina.
Ona je nedavno registrirala i dodatnu djelatnost – izradu motiva od sunčane čipke. Nada se kako će njezin posao jednoga dana preuzeti netko od njezino troje malodobne djece, koja već sada pomažu i daju svoj doprinos.
– Pozivam žene da se ne predaju i ne prepuštaju stihiji pod izlikom da Slavonija propada. Mi puno toga možemo, trebamo samo biti samouvjerene i gledati unaprijed. To nije nikakva izmišljena priča, nego stvarnost – govori Sikirevčanka.
Ružica Vučinić (57) na svom imanju proizvodi mlijeko i sir. Muž obrađuje 100 hektara zemlje, hrani krave i čisti staju, a ona je zadužena za mužnju i higijenu. Jedini su u svom selu opstali kao mljekari. Nije im lako, ali se bore. Djeca bi, kaže, živjela modernim životom, ali i Ružica je planirala drukčiji život, pa se na kraju ipak dogodilo to što se dogodilo. Ipak, zadovoljna je, jer život na selu je, kaže, takav. Tako je odgojena i tako je naučila. Kuharica po zanimanju, najsretnija je kada od svojih šestero unučadi čuje kako najviše vole njezino mlijeko.
– Za osmi ožujka dobila sam pusu, kao i svako jutro. Darovi mi ne trebaju. Oni su za mlade – kaže Ružica.
I naše su bake proizvodile sir i umrle siromašne .