Ruse se može zaustaviti pred Balkanom samo s 'nešto novca' za Hrvatsku, BiH i Srbiju

Ako, u svjetlu zahlađenja odnosa između Rusije i Zapada, želi spriječiti širenje i cementiranje ruskog utjecaja na Srbiju, Republiku Srpsku u BiH te na Hrvatsku, međunarodna zajednica morala bi osigurati nešto novca i donijeti neke hrabre odluke: pomoći Hrvatskoj povoljnim kreditima da otkupi MOL-ov udio u Ini kako ne bi dospio u ruke Gazproma, dovesti NATO-ove snage u Bosnu i Hercegovinu te imati spremne fondove kako bi Srbiji pomogla da se sasvim okrene od Rusije k EU!

Predlažu to njemački politički analitičari Bodo Weber i Kurt Bassuener koji rade za američku nevladinu organizaciju Vijeće za demokratizacijske politike (DPC) u svom radu o utjecaju ukrajinske krize na zapadni Balkan. Taj je rad objavljen početkom rujna i u ovdašnjim medijima citiran zbog ocjene da je “prema zapadnim diplomatskim izvorima, ruska aneksija Krima ohrabrila predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada Dodika da poduzme konkretne korake prema odvajanju, navodno s ruskom podrškom.

Vučić zaustavio Dodika

Prema tim diplomatskim izvorima, tek srbijanski premijer Aleksandar Vučić zaustavio je Banja Luku, odbijajući podržati takav korak.” Dakle, Moskva, tvrde autori, pomaže Dodiku u njegovom novom secesionističkom pokušaju da se odvoji od BiH, ovaj put koristeći povoljne međunarodne okolnosti u kojima se nakon desetljeća stabilnosti nanovo kroje granice. Na sve dolazi početkom ovog tjedna i izjava bivšeg visokog povjerenika za BiH Paddyja Ashdowna, koji govoreći protiv aspiracija Milorada Dodika i Republike Srpske na odlazak iz BiH, priču dovršava ovako: “Jasno je da je raspad BiH moguć isključivo na temelju unutarnjeg sporazuma o tome i uz suglasnost međunarodne zajednice!” Dakle, britanski političar koji se proslavio pričom o salveti Franje Tuđmana s kartom podijeljene BiH s banketa kod engleske kraljice, a zbog te priče izbio je veliki međunarodni skandal i salveta je ušla u povijest, sad se samo naoko protivi Dodikovim idejama jer kaže da je Zapad preuzeo obvezu očuvanja suverenosti i teritorijalne cjelovitosti BiH, što je, ističe, uklesano u kamenu kao sastavni dio Daytonskog sporazuma. Ipak, bilo uklesano u kamen ili ne, Ashdown kao da mrtav-hladan postavlja uvjete podjele: dogovorite se međusobno i nađite saveznike u svijetu.

Dodik po svemu sudeći ima moćnog saveznika u Kremlju, a nije daleko od stvarnosti ni dogovor s predstavnicima Hrvata u BiH. “Ruski veleposlanik u BiH Aleksandar Bocan-Harčenko objasnio je kako je Rusija prigovorila tome što se uvijek ističe bh. suverenitet i teritorijalni integritet, a da se ne ističe podrška pune jednakosti triju bh. naroda. To bi pak išlo u prilog naporima Milorada Dodika, koji je u tajnom sporazumu s vođom HDZ-a Draganom Čovićem, o daljnjoj podjeli BiH”, pišu Weber i Bassuener. Nakon što je 16. ožujka proveden referendum na Krimu, Dodik je zatražio podršku Beograda za odcjepljenje Republike Srpske tvrdeći da je dobio potporu Rusije. “Ovaj je put stvarno izgledalo da Dodik želi s riječi prijeći na djela. Ali Vučić je očito rekao Dodiku da zaboravi na tu ideju”, kazao je jedan diplomat autorima rada o zapadnom Balkanu. Dok se javnost i mediji u Srbiji, uz rijetke izuzetke, jasno svrstavaju na stranu Rusije, vlast u Beogradu i dalje uspješno igra sjedeći na dvije stolice, što joj ne zamjera najvažniji partner – Njemačka, koja bi i sama rado ostala što dulje u što boljim odnosima s Rusijom.

Autori analiziraju postupke Rusije kao članice upravnog odbora Vijeća za primjenu mira, tzv. PIC-a, u kojem se odlučuje na redovitim sastancima predstavnika Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Rusije, UK, SAD-a, EU, EK i Turske kao predstavnice Islamske konferencije. Rusija je u početku podupirala međunarodne napore u korist reformi, pišu autori na temelju izjava sudionika tjednih sastanaka. Od 2005. godine naovamo Rusija je razvila blizak odnos s Miloradom Dodikom i Rusi su počeli zastupati Dodikove stavove i minirati reforme. Ali, ta ruska igra u korist Banje Luke nije uvijek bila vidljiva, ponajviše zbog podjela među zapadnim zemljama koje ionako nemaju jasnu ideju što učiniti s BiH.

U uskomešanim političkim prilikama u Europi nanovo se dijele karte i crtaju granice i bez salveta, a nakon zaoštravanja sukoba u Ukrajini i oko nje, sve je manje mogućnosti da itko ostane po strani: ili ste za Vladimira Putina ili protiv njega. Tako i Weber i Bassuener pišu kako su na početku ukrajinske krize, za vrijeme prosvjeda na Majdanu, srbijanski mediji izvještavali relativno objektivno i umjereno, a kako se kriza na istoku razbuktavala, postali su otvoreno proruski, čak se radujući onome što se događa u Ukrajini. Na neko vrijeme više ili manje zaoštren sukob Rusije i Zapada, gdje prednjači SAD, a u Europi Poljska i prestrašene baltičke zemlje, mogao bi biti zamrznut zbog hitne potrebe da se sredi ludilo ISIL-a u Iraku i Siriji. U obračunu s ISIL-om dobro je došla i Rusija, i sama jako zainteresirana za suzbijanje radikalnih islamista, i zbog Čečenije. Uostalom, nedavno su ISIL-ovi džihadisti zarobili ruski borbeni avion i poslali videoporuku u kojoj kažu: “Ova je poruka upućena tebi, oh, Vladimire Putinu. Ovo je tvoj avion koji si poslao Basharu i uz pomoć Alaha mi ćemo ga poslati natrag tebi, zapamti to. S Alahovim dopuštenjem, oslobodit ćemo Čečeniju i cijeli Kavkaz.” To bi ponovno moglo otvoriti priču o Čečeniji, gdje je puno nerasvijetljenih okolnosti u Putinovu obračunu s pobunjenicima. Doduše, poznavatelji kažu da utjecaj izvana nije važan za Čečeniju, kako nikad nije bilo puno stranih boraca u Čečeniji i Dagestanu.

Ali procjenjuje se da bi dugoročniji opstanak samozvanog kalifata mogao otvoriti i put arapskim radikalima prema Sjevernom Kavkazu, piše portal Al-Arabia News. Kako bilo, borba saveznika sa zapada i istoka protiv prijetnje luđačke države privremeno će zacijelo zaustaviti rast neprijateljstava koji je već svijet doveo na vrata novog hladnog rata. “Sve što odvrati pozornost SAD-a s Ukrajine dobro je za Ruse. Sa svoje strane ISIL se na dugi rok mora suprotstaviti Rusiji, ali njihov je akutni problem sila SAD-a pa sve što odvrati pozornost SAD-a od njih dobro je za ISIL”, ocijenili su analitičari američke obavještajne tvrtke Stratfor. Šef ruske diplomacije Sergej Lavrov na sastanku protuisilovskih saveznika u Parizu pridružio se i verbalno pripremi za uništenje ISIL-a, ali nije propustio istaknuti kako bi bilo kakvi udari na ISIL u Siriji bili protuzakoniti ako ih ne odobri Bashar Al-Assad, sirijski predsjednik zbog čije su strahovlade počele pobune koje su na kraju iskoristili radikali, a Assada je od američke intervencije spasio upravo Putin.

Kako bilo, prvi rezultati dogovora iz Pariza i zajedničkog savezničkog djelovanja govore da je ISIL u defenzivi pa bi obračun s radikalima u Iraku i Siriji mogao ubrzo prestati biti najakutnije svjetsko pitanje i ponovo vratiti pozornost na ambicije Vladimira Putina, vođe novog ruskog imperija u nastajanju koji ne priznaje nekadašnjim pokorenim zemljama pravo na samoodređenje i samostalan život u savezu u kojem žele. Da unatoč islamističkim prijetnjama u Kremlju ne zaboravljaju svoje najdraže neprijatelje, pokazuje i to što su, barem propagandno, reagirali i na brzopokretne jedinice koje NATO osniva kako bi zaštitio baltičke zemlje od Rusije. “Ako bude potrebno, Rusija će stvoriti svoj ​​odgovor na sustav ‘munjevitog globalnog udara’ na kojem rade u SAD-u”, rekao je Jurij Borisov, zamjenik ruskog ministra obrane koji je zadužen za vojno-industrijski kompleks, piše Ruski vjesnik, portal na hrvatskom jeziku, i zaključuje kako “Moskva u stopu prati Washington te je ozbiljno počela raditi na stvaranju nadzvučnih krstarećih raketa velikog dometa”. Putin je već najavio i nova ulaganja u nuklearno i konvencionalno naoružanje, pri tome ne propustivši naglasiti da nije riječ o novoj utrci u naoružanju. Nije objasnio što bi onda bila utrka u naoružanju ako ne investiranje u novo oružje, ali takve verbalne igre Putin ionako već dugo s veseljem plasira u svijet.

Polumjesec ruskog utjecaja

Ovih dana i malo je Pridnjestrovlje, nepriznata tvorevina na tlu Moldavije, ruski satelit, proslavila 24 godine državnosti, a to je u Ruskom vjesniku popraćeno člankom “Je li Pridnjestrovlje dio ruskog svijeta” u kojem se govori o nastojanjima Zapada da smanji zonu ruskog utjecaja. Naravno, ne spominju pri tome da bi mnogi rado ostali izvan te zone, ako je ikako moguće. Među njima je zasad i političko vodstvo Srbije, koja je ovisna o Rusiji, ponajprije o ruskom plinu, dok je za političku potporu za Kosovo Srbija ispod cijene, tvrde mnogi, pa i Weber i Bassuener, dala Naftnu industriju Srbije Gazpromu. Povjesničar Ivo Banac kaže da je reakcija Aleksandra Vučića, ako je zaista zaustavio Dodikove aspiracije, za njega iznenađujuća. – Nije me iznenadio Dodik jer on o tome govori već 2-3 godine, a tamo gdje ima dima, ima i vatre. Iznenadio me Vučić iako je očito da je njegov glavni politički cilj ulazak Srbije u Europsku uniju – kaže.

Autori rada koji je uzbudio Balkan daju prijedloge koji bi puno značili za sređivanje i konačno potpuno vezanje za Europu ovdašnjih nemirnih zemalja, ali teško da će ih raznorodni Zapad uzeti u obzir. Ulazak Gazproma u Inu, ako mađarski MOL Rusima proda svoje dionice, značio bi praktični energetski monopol Rusije na ovim prostorima, no to vjerojatno neće ponukati zapadne sile da Hrvatskoj omoguće da nanovo otkupi MOL-ov dio Ine, dajući povoljan kredit, primjerice. Da to zaista učine, bila bi to vijest desetljeća za Hrvatsku. Kolika je onda vjerojatnost da se EU pripremi za slučaj da Srbija, koja zasad ne slijedi EU i ne uvodi sankcije Rusiji, bude primorana da to na kraju, zbog eskalacije sukoba, učini? U tom slučaju EU i SAD trebali bi pripremiti financijsku pomoć kako bi Srbija lakše podnijela prekid veza, predlažu autori koji već dugo pokušavaju upozoriti na ključne probleme i moguće poteze koji bi donijeli stabilnost u ovim krajevima. Predlažu i da NATO dade barem uvjetno zeleno svjetlo Crnoj Gori, no to se zasad nije dogodilo unatoč velikom zalaganju Mila Đukanovića. Jer, NATO je zaključio da u crnogorskim tajnim službama djeluje cijela mreža ruskih špijuna, otkrio je nedavno novinar američke agencije Associated Press.

Unatoč formalnoj pripadnosti NATO-u i EU, ni zemlje istočne Europe nisu sasvim bez ruskog utjecaja, ističe Banac, navodeći da valja imati u vidu tzv. polumjesec ruskog utjecaja, u Mađarskoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Bugarskoj. Kako bilo, smirivanje krize i federalizacija Ukrajine mogli bi vratiti priču na predmajdanske običaje, kad je Putin većinu djelovanja obavljao ispod žita, kao što je to činio remeteći reforme u BiH.

>> Kirby: Beograd su oslobodili Ukrajinci, a ne Rusi! Zašto vam dolazi Putin?