MAX! DONOSI:

Ranko Žeravica: Od Šarića morate napraviti zvijezdu

Ranko Žeravica: Od Šarića morate napraviti zvijezdu
12.07.2013.
u 18:00
Čuveni košarkaški stručnjak Ranko Žeravica (83) u intervjuu za Max! govorio je o hrvatskoj košarci, bivšim igračima, Mirku Novoselu, EP-u...
Pogledaj originalni članak

Novinaru iz Zagreba Ranko Žeravica (83) razveselio se kao rođenom unuku, donosi Max!

Prvo pitanje nije mu ni trebalo postaviti, sam je počeo pričati o hrvatskoj košarci koju prati i analizira kao da živi preko puta Doma Dražena Petrovića, a ne u Zaragozi...

- Strašno mi je žao zbog stanja u kakvom je hrvatska košarka. Ne mogu podnijeti da su se izgubili neki centri iz kojih su dolazili reprezentativci. Kad vidim da Split izgubi od neke male ekipe, meni je žao. Mislim da je Jadranska liga jako loše utjecala na hrvatsku košarku. Bilo bi važnije da se formira jaka hrvatska liga, da se ponovo podignu centri, da se savez njima pozabavi... A ne ovako, da se sve svodi na 2-3 kluba koji igraju ABA ligu, a za ostale baš me briga!

Dobro, bar smo ustanovili tko je izbornik, četiri mjeseca prije Eurobasketa u Sloveniji.

- Ni to ne mogu razumjeti. Živim u Zaragozi, gdje igra Damjan Rudež. Jednom sam ga pitao kad počinju pripreme, da se malo upoznam što se događa, a on mi odgovori: “Još nisam informiran, ništa ne znam”. Kako je moguće da nije obaviješten, da nije sve isplanirano? To je zato što se trener angažira poslije klupskih obaveza. Mislim da bi izbornik morao cijele godine biti u kontaktu s igračima, da znaju kad su pripreme, s kim se igraju prijateljske. Kad mi je Rudež rekao da nema nikakvih informacija, ja sam se iznenadio. Žao mi je što moram tako kritizirati, ali situacija stvarno nije dobra. Jedino se nadam da će sada reprezentacija, a mislim da se može sastaviti dobra ekipa, nadoknaditi sve što je izgubljeno lošim radom i rezultatima klubova. Ali za to je potrebna odlična priprema. Često sam u kontaktu s Borisom Sinkovićem, raspravljamo o tim stvarima. Ima jako talentiranih igrača.

Pratite li Darija Šarića?

- Naravno. Imam takvu satelitsku da gledam sve moguće utakmice. Šarić je jedan od igrača za koje očekujem da će visoko. Nemamo zvijezde u košarci, mladi se nemaju na koga ugledati. E sad Šariću treba dati izuzetnu popularnost! Naravno, ako bude dobro igrao za reprezentaciju. Neka bude zvijezda, košarkaška zvijezda. Neka bude idol. Ako nema takvih izrazitih pojedinaca, onda je sve uzaludno. Na koga da se mladi ugledaju? Na NBA igrača? Mislim da je Šarić na putu da stekne tu popularnost kod djece.

Dražen je i danas idol djeci

U rujnu je Eurobasket u Sloveniji sa šest reprezentacija s područja bivše Jugoslavije...

- To je već drugi put! Mislim da najveće šanse imaju Crnogorci jer imaju dva NBA centra koji kotiraju jako visoko. E sad, hoće li oni izgraditi takvu igru da s centrima dođu do izražaja? Njihova je prednost u odnosu na nas ostale mala. Problem je što se sastavi još ne znaju. Slovencima, izgleda, neće igrati neki važni igrači, ista je situacija i sa Srbijom. Odnos prema reprezentaciji nije kao nekad i opet tu krivim saveze jer ne daju dovoljan značaj reprezentaciji. Loše je da se o reprezentaciji Hrvatske počne govoriti tek sada, uoči EP-a, a ne u siječnju ili veljači, da je nema u medijima kontinuirano.

Hrvatska je košarka devedesetih izgubila dva velikana, mislite li da bi sve bilo drukčije da su danas živi Krešo Ćosić i Dražen Petrović?

- Bilo bi dosta drugačije. Dražen je i danas idol djeci. I danas o njemu slušaju, čuju, pa žele vidjeti neki film kao onaj s Divcem. Još je za klince veći idol od današnjih igrača, što opet nije u redu. A Ćosić se posvetio košarci kao trener. Vjerojatno bi iskustvom i popularnošću učinio puno. Jednom sam čak rekao: “Da je Ćosić u Zadru, ne bi klub bio tako dolje”. Jer bi sama njegova pojava motivirala klub i igrače, odgovornije bi se odnosili prema kvaliteti.

Kakvog pamtite Krešu Ćosića?

- Kad mu je sveučilište u Utahu umirovilo dres, ustanovili su da sam mu ja najdulje u karijeri bio trener. Jer, klupski su se treneri mijenjali, a kod mene je bio od 14. godine. O Ćosiću se svašta pričalo. Svi smo znali njegove slabosti prije nego što je otišao u SAD, pa koliko se promijenio kad se vratio. Zvao me posljednjih dana prije nego što će umrijeti. Zvao me i dugo smo razgovarali, baš dugo. Osjetio je potrebu da me nazove, već sam bio u Španjolskoj, bilo mi je to veliko priznanje. Nazvao me dva dana prije smrti. Osjećajan sam čovjek i moram reći da me to dirnulo više nego sva ostala priznanja u životu.

>> Repeša: Svi igrači bi trebali voljeti repku kao što ju je volio Dražen

Rezultati stoje iza Repeše

S Mirkom Novoselom bili ste veliki tandem, suradnici, ali i suparnici. Jeste li u kontaktu?

- Rijetko. Kad se negdje susretnemo. Više sam u kontaktu sa Sinkovićem, jednako razmišljamo, a i dobro me informira. Mislim da hrvatska košarka nije iskoristila Novosela koliko je mogla. Ali ne znam je li se on svojevoljno povukao ili je to proizašlo iz sredine koja je nekako... Nije dovoljno agresivna, košarkaška sredina u Hrvatskoj nije agresivna! Pa talenti su se nalazili po unutrašnjosti, Drnišu, Dubrovniku, ili otkud je bio Jelovac! Nedovoljno se koristi te male sredine.

Kad danas odvažete zlatne košarkaške generacije bivše zemlje - prvu sa SP-a 1970. u Ljubljani (Daneu), zlatnu iz 1980. s OI u Moskvi (Ćosić, Kićanović, Dalipagić, Slavnić...) te posljednju s početka devedesetih (Petrović, Rađa, Divac, Kukoč...) - koja vam se čini najjačom?

- Mislim da smo najuigraniji bili na OI u Moskvi 1980. Ja tu nisam imao što raditi. Samo jedan primjer. Košarkaški šef SSSR-a Gomeljski htio je uoči OI doći gledati naše utakmice s Izraelom u Beograd i Niš. Nakon Beograda je rekao da nije vidio dovoljno i da bi htio ići i u Niš. I ja kažem neka ide s nama autobusom ako hoće. Novinari su onda pitali kako to dopuštam glavnom suparniku, jesam li se unaprijed predao s obzirom na to da se igralo u Moskvi. Kažem im: ovo što naši igrači rade ni ja ne mogu pratiti, a Gomeljski pogotovo neće moći. Jer oni igraju prema situaciji, a ne prema mojoj shemi. Na sve su imali brz, racionalan i efikasan odgovor.

Kako danas reagirate kad vidite da trener igračima u minuti odmora nešto crta po ploči?

- Najbolje je rekao Skansi: što njima treba crtati? Ja sam s igračima četiri sata na treningu, još toliko na ručku i sastancima. Toliko smo uigrani da sve znamo kad se pogledamo. To je pogreška čak i da se igrač uspije koncentrirati na ono što mu crtaš. Jer ako se koncentrira na to, onda neće tražiti odgovor na situaciju. A situacija je u košarci jako promjenjiva. Ovako igrač želi ispuniti zadatak koji mu je dao trener. Ja jesam trener, ali nikad ne mogu predvidjeti što će biti na terenu, bez obzira na to koliko mi je iskustvo i znanje. Zašto se trude da unaprijed znaju što će se igrati? To se ne može predvidjeti. Ja sam za slobodniju, bržu igru. Na kraju krajeva, našem mentalitetu odgovara podvala, finta. Izgubila se raznovrsnost dodavanja, a izgubila se jer svi ciljaju da dodaju gdje im je trener rekao. Crtanje po ploči je moda, treneri jedni od drugih kopiraju i to se tako razvilo. Treneri stavljaju taktiku ispred igrača, a o igračima ovisi i rezultat i taktika. Pa stavi onda igrača na prvo mjesto!

Što mislite o Repeši?

- I Spahija i Repeša su dokazani treneri, rezultat stoji iza njih.

U trenucima raspada Jugoslavije sjeli ste na splitsku klupu, mislite li da biste nastavili uspjehe kakve su imali Maljković i Pavličević?

- Vjerovao sam da ćemo nastaviti, imali smo Tabaka, bilo je još nekoliko dobrih igrača. Sretan sam što je sad trener, što su brojni moji igrači poput njega ostali u košarci. Jedna cijela generacija Crvene zvezde zadržala se u košarci. Mislim da je u Hrvatskoj Mirko malo pogriješio jer nije više mislio o novim trenerima. Ja sam pomagao razvoj trenera i danas Srbija ima trenere u 24 zemlje. Pa i Mirka sam spasio!

Klince ne zanimaju utakmice

Srbija je košarkaški jača od Hrvatske gotovo kontinuirano od 1995.

- U Srbiji je košarka još popularna. Ali imamo problema s djecom koja su danas drugačija. Trenerima je danas teže nego prije jer mi smo radili s djecom koja su bila orijentirana na košarku. Danas djeca imaju sto ponuda sa strane, TV, internet, igrice. Malo se posvećuju košarci. Dođu na trening, odrade ga i poslije opet za kompjutor. I zato nastojimo učiti trenere koji rade s mladima da ih isprovociraju na veću zainteresiranost. I u Španjolskoj je to velik problem. Mladi igrači u dobi od 7-8 do 15-16 godina ne gledaju utakmice! Provodili smo ankete, ekipu od 13-14 igrača pitamo tko je gledao utakmicu za vikend. Jave se jedan ili dvojica! Bavili su se s igricama.

Veliki ste kritičar Jadranske lige?

- U teškoj financijskoj krizi koja trese i španjolske klubove tražiti od Vojvodine i Širokog da plate onoliku svotu za nastup koji su izborili stvarno nema nikakvog smisla! Shvatio bih ligu koju bi vodili savezi Slovenije, Hrvatske i Srbije. Ali ne mogu podržati privatni interes. A i pokazalo se sve, pogledajte gdje su bili hrvatski klubovi prije te lige, a gdje su sada. Gdje je Olimpija? Bila je europski tim, a sada? Netko će reći da to nema veze s ABA ligom, ali ja kažem da ima. Srpski klubovi nikad prije nisu kukali da nema para.

>> Mladi košarkaši Srbije: S Hrvatima smo pjevali Cecinu \"Nevaljalu\"

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

K1
krilnik_11
12:18 29.01.2014.

Bravo Ranko...krv nije voda,jednom hrvat uvjek hrvat pa bilo u beogradu ili zaragozi.