Ispod mehaničke ruke visoke 52 metra, koja poput golemih čeljusti polako “grize” konstrukciju leže komadi aluminijske fasade, dok se u zraku miješaju težak miris ruševine, prašine i usitnjenog betona. buku strojeva prekidaju udarci s gradili. Vjesnik, simbol jedne epohe Zagreba, polako nestaje pred očima grada.
Rušenje je ušlo u završnu fazu. Radovi su trenutno stigli do 15. kata, nakon što su uklonjene 17. tehnička etaža - vršni dio nebodera s reklamom, antenom i strojarnicom te 16. etaža s metalnom konstrukcijom koje se, priznao je direktor tvrtke EURCO-a Hrvoje Merki, osobno najviše bojao jer je zbog požara puknula na istočnoj strani.
Najviše etaže uklanjale su se dijamantnim rezanjem, a svaka faza radova morala je biti projektirana, revidirana i usklađena sa sigurnosnim uvjetima. Vjesnik je danas deset metara niži nego kad je izgorio. Iza tvrtke Eurco koja izvodi ovaj mega projekt su četiri mjeseca rada. U tom razdoblju uklonjeno je 620 tona opožarenog i ostalog otpada iz same zgrade, ojačani su najkritičniji dijelovi konstrukcije, izvučeni mazut i loživa ulja, uklonjene instalacije koje su ometale radove te veliki dijelovi aluminijske fasade i konzola do sedmog kata.
Neboder je, dodatno osiguran s gotovo tisuću podupiratelja, a najteže oštećeni stupovi na petom katu morali su biti posebno ojačani, pojasnio je ministar graditeljstva Branko Bačić s kojim smo obišli gradilište. Rok za dovršetak rušenja produžen je za srpanj nakon sto je na 16. etaži pronađen azbest. - Ondje se nalazilo 47 tona opožarenog materijala, od čega je oko jedan posto sadržavalo azbest, ukupno približno 470 kilograma. Azbest je uklonjen po vrlo strogim pravilima i odvezen na legalno odlagalište u Virovitici. Sve je provedeno tako da ni u jednom trenutku ne bude ugroženo zdravlje radnika ni građana – rekao je Bačić.
Zbog nastavka radova ponovno će se zatvarati Slavonska avenija, od četvrtka ujutro do nedjelje navečer, kako bi se uklonio sjeverni dio nebodera. - U tom će se periodu uklanjati najveći dio sjeverne strane. Postavit ćemo i posebnu gumenu zavjesu koja će spriječiti eventualno padanje dijelova građevinskog otpada prema prometnici – objasnio je ministar.
Direktor tvrtke EURCO Hrvoje Merki opisao je kako sada počinje najvidljiviji dio rušenja, ono što se na gradilištu kolokvijalno naziva “grickanjem” nebodera velikim bagerom s teleskopskom rukom. Stroj kojim se sada radi, dodaje Merki, doseže i do 55 metara visine.
Operater u bageru u jednom trenutku odlučuje kada je izrazito rizično i kada više ne može kontrolirati dugu ruku – kazao je Merki. Rok završetka rušenja trenutno je sredina srpnja, iako će konačna dinamika ovisiti o vremenskim uvjetima. Olujno nevrijeme, jaki vjetrovi i uklanjanje azbesta već su usporili projekt. - Na tim visinama, iznad 60 metara, nije moguće raditi kada vjetar prelazi 10 metara u sekundi – upozorio je Bačić.
Nadzorni inženjer Krunoslav Komesar iz tvrtke Konzalting, kojoj je povjeren stručni nadzor otvoreno je govorio o pritiscima, sigurnosti i odgovornosti cijelog projekta. - Ljudi su sa strane možda mislili da se dugo ništa ne događa. Ali upravo tada kada se najmanje vidjelo da se radi, najviše se radilo u inženjerskim uredima. Svaka etapa se pomno projektirala, gledala se težina, rad dizalice, visina do koje se može raditi i koliko ljudi smije biti gore. Ti projekti su više puta bili na reviziji i doradi dok nisu bili potpuno usklađeni sa svim sigurnosnim uvjetima – rekao je Komesar.
Naglasio je da se moglo krenuti i brže, ali ne na način koji bi struka smatrala sigurnim. - Moglo se krenuti “ho-ruk”, bez puno planiranja, ali odabran je ovaj pristup u kojem se jako pomno pratio svaki korak. Mi inženjeri dobili smo priliku raditi po pravilima struke, bez pritisaka, onako kako osjećamo da je ispravno, etično i moralno, tako da možemo mirno spavati. Ako se uruši dio zgrade i strada stroj, to je manje bitno. Stroj se može zamijeniti. Bitno je da nijedan čovjek ne strada.
Posebno je izdvojio uklanjanje azbesta. - Ovo je možda ogledni primjer i prvi put u Hrvatskoj da se ovako pristupilo uklanjanju azbesta. Ljudi su radili maksimalno četiri sata, prolazili su dodatne edukacije i posebne protokole zaštite. Možda je ovo neki novi smjer i novi početak, da investitori, vlasnici zgrada i izvođači shvate koliko je važno uložiti trud, planiranje i novac u zaštitu okoliša i ljudi – rekao je Komesar I dodao: - Hrvatski centar za potresno inženjerstvo, čiji sam član, od početka je bio uključen volonterski. Sve što je rađeno, rađeno je iz dobre volje, kao i uz udio fakulteta i struke. Svi smo pristupili ovom projektu s velikim srcem i željom da pokažemo da možemo ovako nešto izvršiti u sigurnom roku.
Nadzornik je naglasio kako je Vjesnik projektiran 1958. godine i da, prema njegovu mišljenju, sigurno ne zadovoljava suvremene standarde statike te da bi se u malo većem potresu od onog zagrebačkog, vjerojatno urušio. Direktor EURCO-a Merki istaknuo je i da je sigurnost radnika na ovom projektu bila ključna. – Možete vidjeti na tabli: 752 dana bez ozljede od zadnje ozljede na radu. Nikad u životu nismo imali, ne daj Bože, smrtnu ozljedu, a teške ozljede moraju se zabilježiti, makar završile odlaskom u bolnicu.
Priznao je da Vjesnik nije najzahtjevniji projekt na kojem je radio, ali je zbog rada na velikoj visini bio jedan od najosjetljivijih. – Bilo je još izazovnih projekata, dimnjak u Bakru visok 254 metra, a što se tiče azbesta, skladišta 5, 6 i 7 u Lučkoj upravi Rijeka također su imala još više azbesta i sve je uklonjeno po vrlo rigoroznim pravilima – rekao je Merki.
Dodao je kako se na Vjesniku radilo po standardima kakvi se primjenjuju u naftnoj industriji i na velikim vjetroelektranama, osobito kada je riječ o radu na visini. – Ovo je bilo najizazovnije zbog rada na visini. Radnici su bili na velikim visinama i radili smo po svjetskim protokolima za takve radove.
Revident Mario Todorić dodatno je pojasnio koliko je projekt bio neuobičajen za hrvatske prilike. Rekao je da su stručnjaci od prvog dana radili na konceptu uklanjanja i da u Hrvatskoj dosad nisu imali baš ovakvu situaciju. – Imali smo visoke zgrade koje smo uklanjali, imali smo zgrade s požarom, ali da nam izgori visoki neboder, to nam se dogodilo prvi put. Nismo imali primjere na koje bismo se mogli osloniti pa smo gledali i stranu literaturu, među ostalim sličan slučaj nebodera u Madridu. ovakav neboder puno teže ukloniti nego sagraditi, rekao je.
I dok se katovi polako ruše, država razmišlja o budućnosti jedne od najvrjednijih lokacija na južnom ulazu u Zagreb. Bačić je rekao da je Vlada zainteresirana za kupnju cijelog kompleksa. Država je, prema njegovim riječima, najveći pojedinačni vlasnik. – Mi ćemo s ostalim suvlasnicima krenuti u razgovore oko budućnosti ove lokacije. Vlada je zainteresirana za kupnju kompleksa, no realizacija te želje ovisi o razgovorima s ostalim suvlasnicima. Do tada ćemo, kao najveći pojedinačni vlasnik, krenuti u izradu i provedbu arhitektonskog natječaja – rekao je Bačić.
Cilj je, dodao je, na križanju Savske, Slavonske i Zagrebačke avenije dobiti kvalitetno arhitektonsko rješenje koje će promijeniti vizuru tog važnog ulaza u Zagreb. – Naš je cilj da tu smjestimo državna tijela koja su u ovom trenutku u zakupu, a na taj način bi značajan broj naših ministarstava mogao imati svoje sjedište – rekao je Bačić.
Arhitektonski natječaj, prema njegovim riječima, trebao bi se pripremiti i provesti u roku od godinu dana. Još nije odlučeno hoće li na toj lokaciji niknuti jedan ili više objekata. To bi, kaže Bačić, trebalo odrediti stručno povjerenstvo i ocjenjivački žiri, sukladno Generalnom urbanističkom planu Grada Zagreba i rezultatima arhitektonskog natječaja. Otvoreno ostaje i pitanje zgrade Hrvatskog olimpijskog odbora, koja se nalazi u kompleksu. – Mi ćemo na javnom natječaju ponuditi cijelu lokaciju. Ako arhitektonsko rješenje predvidi da se zgrada Hrvatskog olimpijskog odbora zadrži, mi ćemo je ostaviti. Ne bih sada prejudicirao rješenje, jer nam onda natječaj ne bi ni trebao.
Na pitanje hoće li HOO ostati ondje ili će morati u podstanare, kratko je poručio da će se s Hrvatskim olimpijskim odborom pronaći zajednički jezik. No prije arhitektonskih rješenja, državnih ureda i nove vizure ulaza u grad, treba završiti ono što se sada događa iza zaštitnih ograda. Treba ukloniti ostatke nebodera, zbrinuti građevinski otpad, samljeti beton u drobilicama i završiti posao bez ijedne pogreške. – Još je pred nama četrdesetak dana. Najprije skoči, pa onda reci hop. Radovi nisu završeni i još uvijek je tu puno izazova. Bit ćemo zadovoljni tek kada na kraju budemo svjedočili da se doista nikome ništa nije dogodilo i da nije napravljena nikakva greška – poručio je Bačić.
Neka se ruši simbol komunističkog medijskog terora.