Zamka za američkog predsjednika: Hoće li Putinov poziv privući Trumpa bliže Kremlju?

Diplomatski tajming je ključan, a čini se da je Kremlj svoj posljednji potez tempirao do savršenstva. U trenutku dok se američki predsjednik Donald Trump pripremao za sastanak s ukrajinskim vođom Volodimirom Zelenskim i javno vagao rizike slanja dalekometnih projektila Tomahawk Kijevu, iz Moskve je stigao poziv. Uslijedio je dvoipolsatni telefonski razgovor, osmi u posljednjih osam mjeseci, koji su ruski dužnosnici opisali kao "pozitivan i produktivan" te vođen "u atmosferi povjerenja". Međutim, iza kulisa diplomatskih fraza, radilo se o hitnoj intervenciji Vladimira Putina, posljednjem pokušaju da u korijenu zaustavi opasne najave o američkom oružju koje bi moglo promijeniti tijek rata. Putin je, kako navode izvori, u razgovoru inzistirao na tome da projektili Tomahawk, koji imaju domet da pogode velike ruske gradove poput Moskve i Sankt Peterburga, ne bi imali značajan utjecaj na bojištu. Njihova jedina svrha, upozorio je, bila bi narušavanje američko-ruskih odnosa, za koje zna da ih Trump iznimno cijeni.

Kako bi dodatno privolio američkog predsjednika, Putin nije štedio na pohvalama, ističući Trumpa kao mirotvorca na Bliskom istoku i šire. Ponovno su spomenuti i potencijalni ekonomski sporazumi, a kao ključni ishod razgovora dogovoren je drugi predsjednički summit licem u lice, ovoga puta u Budimpešti. Na njemu bi se, ponovno, trebalo razgovarati o okončanju rata u Ukrajini. Ovaj potez neizbježno povlači usporedbe s neuspjelim summitom na Aljasci prije samo nekoliko mjeseci, kada je Trump priredio Putinu prijem na crvenom tepihu, ali nije osigurao nikakve opipljive rezultate u svom nastojanju da postigne mirovni sporazum. No, Moskva računa da je Trump, osokoljen uspjehom u posredovanju pri prekidu vatre u Gazi i oslobađanju izraelskih talaca, sada još uvjereniji da njegov jedinstveni pregovarački stil može donijeti rezultate i u daleko složenijem ukrajinskom sukobu.

S druge strane, Trumpova motivacija za angažman s Putinom duboko je povezana s njegovom željom da ispuni jedno od ključnih izbornih obećanja – okončanje rata u Ukrajini. Iako je često govorio o svom "vrlo dobrom odnosu" s ruskim predsjednikom, istovremeno izražava i razočaranje zbog nastavka sukoba, navodeći kako ne razumije zašto Putin ustraje u ratu. Ta složena dinamika, isprepletena elementima suradnje i kritike, čini ga prijemčivim za Putinove diplomatske inicijative. Trump vjeruje da bi, unatoč svemu, rat bilo lakše riješiti upravo zbog njegovog osobnog odnosa s Putinom. Iz njegove perspektive, novi summit nije zamka, već prilika da dokaže kako je upravo on taj koji može postići ono što drugi nisu uspjeli i donijeti mir, učvršćujući svoju ostavštinu kao velikog pregovarača na svjetskoj sceni.

Ipak, izračun u Moskvi je znatno drugačiji i ciničniji. Tijekom posljednjih devet mjeseci drugog Trumpovog mandata, Kremlj je naučio da nuđenje osobnog angažmana i isticanje mogućnosti kratkoročne pobjede može biti jednako učinkovito kao i bilo kakav bolan kompromis na terenu. Ukrajinski dužnosnici, koji se okupljaju u Washingtonu, uvjereni su da je upravo rasprava o projektilima Tomahawk natjerala Putina na dijalog. Iako je to možda istina, procjena u Moskvi je da bi sama mogućnost napretka u mirovnim pregovorima mogla biti dovoljna da namami Trumpa, gladnog dogovora, da odustane od svojih vojnih prijetnji. Kremlj, pripremajući sastanke na nižim razinama i kasniji summit, u suštini dobiva na vremenu, odgađajući isporuku prijeko potrebnog američkog oružja Ukrajini i provedbu energetskih sankcija koje je Trump obećao.

Ono što ostaje nepromijenjeno, unatoč diplomatskim igrama, jesu maksimalistički ciljevi Rusije. Kremlj nije ponudio nikakve naznake da je spreman na kompromis. Unatoč rastućim gubicima na bojištu i sve češćim ukrajinskim napadima dronovima na energetsku infrastrukturu, koji uzrokuju nestašice goriva diljem zemlje, Rusija dosljedno odbija okončati rat dok ne ostvari svoje ciljeve. To uključuje potpunu kontrolu nad anektiranim ukrajinskim teritorijima koje još nije osvojila te nametanje strogih vojnih i vanjskopolitičkih ograničenja poslijeratnoj Ukrajini, što bi Kijev u suštini podredilo volji Moskve. Ništa u posljednjem telefonskom razgovoru nije sugeriralo da se išta od toga promijenilo. Putin je, štoviše, izjavio da ruske snage imaju "potpunu stratešku inicijativu" duž cijele fronte.

Stoga je teško s potpunom sigurnošću predvidjeti hoće li ovaj poziv privući Trumpa bliže Kremlju. Dinamika njihovog odnosa je složena i puna proturječnosti. Trump je spreman razmotriti slanje oružja koje Putin smatra crvenom linijom, ali istovremeno vjeruje u snagu osobnog dijaloga s istim čovjekom. S jedne strane je američki predsjednik željan povijesnog dogovora, a s druge ruski lider koji je pokazao da je majstor taktičkog odgađanja i iskorištavanja protivnikovih slabosti. Nadolazeći summit u Budimpešti, kako prenosi i CNN, bit će ključni test koji će pokazati može li Trumpova vjera u vlastite pregovaračke sposobnosti nadvladati Putinovu strategiju strpljenja i nepopustljivih ciljeva. Ishod će definirati ne samo budućnost Ukrajine, već i cjelokupnu arhitekturu globalne sigurnosti.