Putinova Rusija Dan pobjede pretvorila je u mit, krivotvoreći pritom povijesne činjenice

Odlazak na svibanjsku vojnu paradu u Moskvi, koja je središnji dio obilježavanja Dana pobjede, nakon Putinove aneksije Krima postalo je iznimno osjetljivo pitanje za europsku politiku. Sjećamo se komične situacije prije točno deset godina, kada je tadašnji slovenski šef diplomacije Karl Erjavec unatoč sankcijama otputovao u Moskvu na 70. obljetnicu Dana pobjede, ali onda ipak nije smogao hrabrosti doći i na samu paradu. Iako se to događalo neposredno nakon aneksije Krima, Erjavec tada nije bio jedini europski ministar u Moskvi. Putinov poziv na tu proslavu prihvatili su još i francuski, talijanski i mađarski ministri, što je ukazivalo na duboko nejedinstvo na europskoj strani prema Rusiji, a upravo na to nejedinstvo Putin je računao i kada je u veljači 2022. pokrenuo opću invaziju na Ukrajinu. U EU je tada postojala jasna podjela između zemalja koje su zagovarale oštriju politiku prema Putinu, a najglasnije su tada bile Poljska i baltičke zemlje, i onih koje su se, najčešće zbog svojih ekonomskih interesa, a takav je slučaj bio i sa Slovenijom, protivile sankcijama Rusiji, želeći nastaviti poslovati s tom zemljom po starom. Europsku politiku prema Rusiji možemo opisati kao kompromis između te dvije pozicije. Prevladala je opcija djelomične suradnje s Moskvom, ponajprije zbog energetskih interesa Njemačke, ali uz zadržavanje navodno vrlo strogih sankcija Rusiji, koje su, osim ekonomskih i financijskih, uključivale i diplomatske, što je onda i dovodilo do kontradiktornih situacija, poput odlazaka europskih političara na moskovske parade. Unija je nakon Putinove aneksije Krima suspendirala sve redovite forume s Rusijom na najvišoj razini, uključujući i summite EU – Rusija, zamrznuvši bilateralnu i regionalnu suradnju. Komemorativna razina, međutim, nije bila obuhvaćena sankcijama. I ostale europske sankcije bile su pune rupa. Primjerice, europske financijske institucije, Europska investicijska banka (EIB) i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), obustavile su sve nove projekte i financiranja u Rusiji, ali u istom je razdoblju, od aneksije Krima do pune invazije na Ukrajinu, golemi njemačko-ruski plinski projekt Sjeverni tok 2 realiziran gotovo u cijelosti.