Pustinjak i svećenik s Brača bio je jedan od najvećih hrvatskih astronoma

Nikola Miličević, posljednji upravitelj pustinjačke zajednice na Braču, ostao je trajno upamćen kao jedan od najvećih hrvatskih astronoma. U svom je samostanu uredio astronomski opservatorij i nabavio veliki teleskop te je godinama noći provodio promatrajući zvijezde. Ostvario je nekoliko otkrića novih nebeskih tijela i objavio niz znanstvenih radova.

U 16. stoljeću, u dolini Blacama, strmom usjeku među vrletima južno od Nerežišća na otoku Braču, svećenici glagoljaši utemeljili su pustinjački samostan, točnije svećeničku zajednicu, kasnije nazivan jednostavno – pustinjom. Njegovi pripadnici nisu bili dio nijednog crkvenog reda, nego su imali svoja pravila. Krajolik je bio posebno pogodan za one koji su odlučili ostaviti se svega svjetovnog. Marljivim i mukotrpnim radom redovnici su tijekom stoljeća na šaci škrte zemlje uzdigli naprednu zajednicu te su čak u samostanu potkraj 19. stoljeća uredili tiskaru i izdavali časopis. Iako su bili izolirani od svijeta, pustinjaci nisu bili odvojeni od njega. Jedan od njih, Nikola Miličević, među narodom zvan don Niko mlađi (njegov stric je bio stariji), posebno se istaknuo znanstvenim radom. Bračani su za njega govorili da mu je znanje udarilo u glavu, da samo gleda zvijezde i ne čini ništa korisno. Rođen je 1887. godine u Zvečanju u Poljicima (gotovo su svi pustinjaci u Blacama bili iz Poljica), a njegova ga je istoimeni stric, upravitelj samostana, doveo u Blacu i omogućio mu crkvenu karijeru. Poslao ga je u splitsku gimnaziju, a potom u Zadar na studij teologije, te je mladi Nikola 1910. zaređen za svećenika.