Privatni domovi puni su Filipinki: Izvrsne su njegovateljice. Naučile su hrvatski, uče i pjesmice koje pjevaju sa starijima

U Hrvatskoj, koja se s gotovo četvrtinom starijih od 65 i više godina ubraja u najstarije narode Europe, manjak njegovatelja i medicinskih sestara rastući je problem u skrbi za starije i one kojima treba pomoć pri svakodnevnim aktivnostima. Demografski problemi u zemlji iz koje se u desetak godina iselilo 450 tisuća mladih ljudi i koja ima oko 900 tisuća starijih od 65 i više godina posljedično će dovesti do toga da će sve veći broj stranih radnika preuzimati poslove skrbi o starijima. Upućeni kažu da su već sada privatni domovi puni Filipinki jer nema dovoljno naših njegovatelja i medicinskih sestara, a sve ih je manje i iz susjednih zemalja. Marijana Bađun s Instituta za javne financije istražila je “Može li imigracija biti rješenje za nedostatak radnika u dugotrajnoj skrbi u Hrvatskoj?”

Bađun je za potrebe znanstvenog rada razgovarala s 13 stručnjaka iz područja dugotrajne skrbi. Iako i oni smatraju kako bi bilo najbolje zadržati domaće ili privući strane radnike iz susjednih zemalja, drže da će se Hrvatska morati sve više oslanjati na azijske zemlje u skrbi za starije. Ispitanici pritom ukazuju na problem nepoznavanja hrvatskog jezika kod stranih radnika koji utječe na kvalitetu skrbi te navode kako bi kvalitetno učenje jezika trebalo biti najvažnija mjera, a nužno je i stručno usavršavanje i integracija stranih radnika. Uistinu, bilo bi nehumano da se za hrvatske građane u posljednjim godinama ili trenucima života brinu njegovateljice i(ili) medicinske sestre koje im se obraćaju na njima stranom jeziku. Uostalom, i naši radnici koji skrbe za starije i nemoćne u Austriji ili Njemačkoj znaju da je uvjet za te poslove znanje njemačkog jezika.

Prema Eurofoundu još 2019. godine 8% radnika u dugotrajnoj skrbi u EU činili su strani radnici, a veći udio njih bili su izvan EU. Najviše stranih radnika u dugotrajnoj skrbi uglavnom su imale razvijene zemlje, a Hrvatska ih je tada imala 1%. U Italiji su oko 75% njegovatelja u privatnim kućanstvima strani radnici, a njih gotovo tri četvrtine iz istočne su Europe. Na sivom tržištu i u razvijenim zemljama dosta je stranih radnika (i naših) koji skrbe za starije u privatnim kućanstvima. U Hrvatskoj je tek 3% starijih smješteno u privatnim, županijskim ili državnim domovima. Stručni sugovornici s kojima je u sklopu istraživanja razgovarala Bađun drže da bi za zahtjevan rad u dugotrajnoj skrbi trebalo povećati plaće njegovateljima i medicinskim sestrama.

“Može li jedna medicinska sestra sama raditi noćnu smjenu sa stotinu korisnika dugotrajne skrbi, od kojih četrdeset ima demenciju? Osim toga, medicinske sestre su potplaćene. Napuštaju Hrvatsku jer im je plaća u inozemstvu nekoliko puta veća...”, kazao je jedan ispitanik. Nekoliko ih je istaknulo da su medicinske sestre u socijalnoj skrbi manje plaćene od sestara u zdravstvu zbog različitih uvjeta u kolektivnim ugovorima i pravilnicima.

Oko 2400 medicinskih sestara napustilo je Hrvatsku između 2013. i 2023., a prema nekim procjenama, navodi Bađun, samo u dugotrajnoj skrbi treba više od 1000 medicinskih sestara. Kako bi se zadržalo domaće medicinske sestre i njegovatelje, uz plaće, nužno je, drže ispitanici, poboljšati uvjete rada, povećati broj učenika u medicinskim školama, povećati mjere za priuštivo stanovanje... Problem skrbi za starije bit će sve izraženiji jer prema procjenama EK Hrvatska će do 2025. imati čak 30% starijih u populaciji. A prema istraživanju OECD-a, buduće generacije žena u Hrvatskoj (kojih je ionako malo op. a.) neće moći ili biti spremne staviti tuđe potrebe na prvo mjesto u tolikoj mjeri, što znači da treba povećati kapacitete formalne skrbi za starije.

Sociologinja dr. sc. Sonja Podgorelec s Instituta za istraživanje migracija (IMIN), koja se bavi kvalitetom života starijih osoba ističe da će se o starijima zbog manjka domaćih radnika sve više skrbiti strani radnici. Napominje da je nužno da strani radnici koji skrbe o starijima kao osjetljivoj skupini i u izravnom su kontaktu s njima trebaju znati hrvatski jezik i imati osnovna znanja o njezi.

– Privatni domovi za starije već su sada puni stranih radnika. Znam privatno za slučajeve pozitivnih iskustava obitelji o čijim se starijim članovima brinu Filipinke u privatnim domovima. Ne samo da su naučile hrvatski jezik nego uče i pjesmice na hrvatskom koje pjevaju sa starijima. Filipinke su još od 90-ih poznate u Europi kao izvrsne njegovateljice i zato su ih masovno zapošljavale Njemačka i Austrija. Za očekivati je da će u područje skrbi za starije u Hrvatskoj ući pretežno filipinske radnice koje brzo uče jezik, imaju odgojem ugrađeno poštovanje i brigu za starije te iskustvo u radu s njima – kaže Podgorelec.

Strani radnici iz nekih istočnjačkih kultura u kojima se iskazuje veliko poštovanje prema starijima mogu biti jako dobri njegovatelji i pružatelji skrbi starijima, dodaje, naročito u institucionalnom smještaju gdje ih se može naučiti i neke kulturološke stvari koje su našim starijim ljudima jako važne. Podgorelec se slaže da je problem što kod nas ima mjesta za samo oko 3% starijih u domovima te drži da je nužna stroža kontrola privatnih domova za razliku od županijskih, u kojima je sustav dobro postavljen s jasnom podjelom rada medicinskih sestara i njegovatelja i brojem potrebnih njegovatelja. I njezin kolega izv. prof. dr. sc Ivan Balabanić s IMIN-a ističe da će traženo zanimanje medicinskih sestara i njegovatelja i kod nas sve više preuzimati strani radnici.

– Veća sada u domovima za starije, posebice privatnima, radi solidan broj stranih radnika i taj trend će se nastaviti jer su domaći otišli u zapadne zemlje u kojima su bolje plaćeni. Filipinci i sada najviše rade na poslovima na kojima su u izravnom kontaktu s ljudima, npr. u ugostiteljstvu, i oni će najvjerojatnije biti i najviše zastupljeni u području skrbi za starije. Dobro je što je Hrvatska neki dan potpisala ugovor s Filipinima te će uvoz radnika dogovarati izravno s njihovim državnim tijelom za dijasporu i emigrante. Filipinske agencije regrutirat će svoje ljude, a naši poslodavci će nakon selekcijskih intervjua u prvom valu odabrati 400 najboljih radnika. Sada se to radi za područje ugostiteljstva, a tako će se vjerojatno napraviti i za područje medicinske skrbi, odnosno skrbi za starije – kaže Balabanić, koji se slaže da ti radnici trebaju znati hrvatski jezik.

Iako bi u slučaju skrbi za starije bilo najbolje da nam dolaze radnici iz istog ili sličnog govornog područja, i Balabanić govori da i radnici iz BiH i Srbije danas više idu u Njemačku i druge zapadne zemlje nego k nama. Inače, ispitanici s kojima je razgovarala Bađun istaknuli i da je u Hrvatskoj dugotrajna skrb zanemarena, nerazvijena, rascjepkana između zdravstva i socijalne skrbi te nepravedna (korisnici u privatnim domovima plaćaju dva ili tri puta veću cijenu nego u županijskim, subvencije nisu podložne imovinskom cenzusu...). S druge strane obiteljski njegovatelji, većinom žene, snose prevelik teret skrbi i nemaju dovoljnu pomoć države.