Priča o nacionalnom zločinu još čeka epilog, cipelicu po cipelicu

Brzo pretraživanje i razgovor s nekoliko lokalaca daje odgovor na pitanje koji se može sažeti u samo dvije riječi – rezidencijalne škole. Cipelice koje se, kako će se kasnije ispostaviti, mogu pronaći u cijeloj državi i na najrazličitijim lokacijama, tu su da podsjećaju na jednu od najmučnijih priča u kanadskoj povijesti o kojoj se i dalje govori s knedlom u grlu, tim više što je u fokus javnosti došla tek zadnjih godina i što društvo još uvijek nije našlo način kako se nositi s činjenicom da na duši nosi – više od 150 tisuća djece koja su oteta i mučena, a od kojih je više tisuća ubijeno. Radi se, naime, o domorodačkoj djeci nad kojom je u razdoblju duljem od 100 godina sustavno provođen kulturni genocid. A sve je počelo 1883. godine.