Ne radi se više o ciklusu. Ne radi se o privremenoj korekciji. Pred našim očima odvija se lom starog financijskog svijeta. Dok se stari svjetski politički poredak raspada, paralelno se urušavaju i temeljne pretpostavke na kojima su desetljećima počivala globalna financijska tržišta. Uz novi svjetski politički poredak stvara se i novi globalni financijski sustav.
Financijska tržišta ulaze u jedno od najnestabilnijih razdoblja 21. stoljeća. Zlato ruši povijesne rekorde — i potom naglo pada. Srebro eksplodira prema gore — i zatim se strmoglavljuje. Burzovni indeksi, kao da prkose zakonima ekonomije, nastavljaju rasti. Taj rast nije znak gospodarske snage, nego upozorenje. Krhak je, odvojen od realne ekonomije i sve više pogonjen nadom i čistom špekulacijom.
„Ono što trenutačno doživljavamo manje je klasični tržišni ciklus, a više prijelaz na novi financijski poredak“, piše za Focus.de burzovni stručnjak Stefan Feulner.
Ključna razlika u odnosu na prethodne krize leži u mjestu preopterećenja. Godine 2000. tehnološki balon puknuo je, dok su državne obveznice ostale stabilne. Godine 2008. bankarski sustav se urušio, ali američke državne obveznice ponovno su djelovale kao sigurno utočište. Međutim, danas su te iste obveznice pod pritiskom. S otprilike 38 bilijuna američkih dolara duga i naglo rastućim troškovima kamata, rastu sumnje u dugoročnu održivost američkih financija.
Nadalje, američki dolar se sve više instrumentalizira. Sankcije, trgovinske prijetnje i političke intervencije jasno su dale do znanja mnogim zemljama da dolarske rezerve nisu bezuvjetno dostupne. Činjenica da državne obveznice čine temelj globalnog financijskog sustava posebno je kritična. One služe kao kolateral, referentna vrijednost za vrednovanje i sidro povjerenja. Ako se taj temelj dovede u pitanje, nedostaje funkcionalna sigurnosna mreža – scenarij koji u ovom obliku nije postojao ni 2000. ni 2008. godine.
U pozadini tog naizgled nelogičnog rasta, svijet ulazi u fazu otvorene nestabilnosti. Geopolitičke napetosti se pojačavaju. Stari odnosi moći pucaju. Povjerenje u središnje institucije ubrzano kopni. Odgovor središnjih banaka: sustavno smanjuju ovisnost o dolaru i u dosad neviđenim razmjerima gomilaju zlato. To nije rutinska diverzifikacija — to je signal nepovjerenja u postojeći sustav.
Istodobno, burze dobivaju umjetni poticaj iz tehnološkog sektora. Umjetna inteligencija postaje motor rasta i nova velika priča financijskog tržišta. Tehnologija jest stvarna i promijenit će svijet. No tržišta danas ne rastu zbog širokog gospodarskog oporavka, nego zbog nekolicine megakorporacija koje nose gotovo cijelu težinu burzovnih indeksa. Ulažu se golemi iznosi u čipove, podatkovne centre i energetsku infrastrukturu. Ti izdaci kupuju vrijeme — ali ne rješavaju problem. Naprotiv, oni skrivaju duboke strukturne pukotine.
A što se događa kada investicije oslabe? Kada kredit postane skuplji ili nedostupan? Tada bi se moglo razotkriti ono što tržišta trenutačno odbijaju priznati: da je rast postao gotovo u potpunosti ovisan o optimizmu ulagača. Za razliku od prethodnih prijelomnih razdoblja, ovaj se lom događa u okruženju visokih kamatnih stopa, golemog duga i gotovo iscrpljenih mogućnosti političke i monetarne intervencije.
Stari mehanizmi stabilnosti više ne djeluju. Alati koji su nekoć gasili krize sada su tupi ili potrošeni.
„Ulagači bi se stoga trebali manje oslanjati na brze oporavke, a umjesto toga pripremiti se za trajnu volatilnost, strukturne poremećaje i razdoblje preusmjeravanja koje će vjerojatno promijeniti tržišta održivije od bilo koje krize u proteklim desetljećima“, zaključuje Feulner.