Upozorenje zbog lex Todorić

Pravnici: Zabraniti prevelika zaduživanja

Foto: Robert Anić/PIXSELL
Ivica Todorić
Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
todorić
Foto: Jurica Galoic/PIXSELL
todorić
Foto: Krunoslav Petric/PIXSELL
todorić
Foto: Robert Anic/PIXSELL
todorić
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Ivica Todorić
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Ivica Todorić
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Ivica Todorić
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Ivica Todorić
26.03.2017.
u 13:25
Stručnjaci predlažu da pri financijskim izvještajima jamstva, ali i primjerice leasing, ulaze u bilancu i da se sve tretira kao kredit
Pogledaj originalni članak

Nakon najave Vlade da će već u četvrtak poslati u Sabor takozvani lex Todorić, odnosno zakon kojim bi se problemi u tvrtki mogli brže riješiti uz pomoć države, stručnjaci upozoravaju da bi intervencija države mogla dovesti do destabilizacije javnih financija. Naime, zakon predviđa da Ministarstvo gospodarstva postavlja upravitelja u tvrtku u teškoćama, a po metodologiji izračuna javnog duga ESA2010 među nekoliko kriterija po kojima se procjenjuje da je država preuzela kontrolu nad privatnom tvrtkom jedan je ovlast postavljanja uprave.

Po uzoru na europske prakse

U Vladi tvrde da nema govora o tome da bi predloženi zakon mogao prouzročiti rast javnog duga, kao što uostalom to nisu uzrokovale ni predstečajne nagodbe, ali ako bi netko u Europskoj komisiji doslovno i strogo primijenio kriterije metodologije na snazi, stručnjaci uvjeravaju da bi država morala podosta objasniti Bruxellesu.

Zakon je, kako su priznali i premijer Andrej Plenković i potpredsjednica Vlade Martina Dalić, izrađen po uzoru na europske prakse, a najviše podsjeća na ad hoc zakon donesen 2003. u Italiji zbog afere Parmalat. Talijanski zakon, za razliku od hrvatskog, unatoč veličini talijanske ekonomije, kao uvjet za državnu intervenciju postavlja milijardu eura duga i 1000 zaposlenika. Tako je, iako pisan za mljekarsku industriju Parmalat, primjenjiv na mnoge talijanske tvrtke. U Hrvatskoj s kriterijem od 8000 zaposlenih on de facto vrijedi samo za Agrokor i neke državne tvrtke. I stručnjaci se slažu da su limiti za ispunjavanje uvjeta previsoko postavljeni, ali misle da je važno imati zakon specijaliziran za velike sustave, kako bi se izbjeglo propadanje tvrtki dobavljača zbog dugotrajnosti (pred)stečajnog postupka karakterističnog za Hrvatsku. Hrvatska i talijanska verzija zakona razlikuju se i u tome što su Talijani rok za restrukturiranje postavili na šest mjeseci, dok je u Hrvatskoj rastegnut na godinu dana. Obje varijante daju ovlast Vladi da postavi povjerenika koji vodi restrukturiranje te u oba zakona postupak mogu pokrenuti vlasnik, vjerovnici ili dobavljači. Iako brzo zakonsko rješenje rješava dio problema i nakon njega ostat će zakonske rupe koje su do njega i dovele, žale se pravnici koji godinama proučavaju zavrzlame vezane za kreditne kombinacije povezanih tvrtki.

Pravnici zato upozoravaju da zakoni poput onih o trgovačkim društvima i obveznim odnosima dopuštaju prevelika zaduživanja, što bi trebalo mijenjati. Unutar velikih koncerna, svaka kompanija se tretira kao samostalno društvo, pa prilikom zaduživanja međusobno jamče jedna za drugu. Banke traže garancije, a povezane tvrtke ih daju jedna drugoj – pri čemu nitko ne vodi računa o tome koliko je kreditno zadužena tvrtka koja jamči za kredit. Takav slučaj bio je i s Agrokorovim kompanijama. Stručnjaci predlažu da se primijeni drugačiji standard pri financijskom izvještavanju, pa da i jamstva, ali i primjerice leasing, ulaze u bilancu i da se sve tretira kao kredit. U bilanci Agrokora iskazan je dug od pet milijardi eura, no jasno da će upravo zbog raznih jamstava i mogućih dodatnih financijskih kombinacija biti i veći. Problem ne bi mogao narasti do takvog razmjera da je prije stvorena obveza evidencije jamstava u povezanim tvrtkama. Potrebno je, kažu stručnjaci, razraditi odredbu ZTD-a vezanu uz preuzimanje, kako se više ne bi moglo financirati preuzimanje nekog društva iz imovine društva koje se kupuje, što je bila praksa u domaćem gospodarstvu.

Afera Parmalat

A iako je prijedlog zakona koji bi omogućio intervenciju u Agrokor neobično sličan lex Parmalatu, pozadina problema koji ih je inspirirao nema poveznica. Parmalat afera pukla je kad se otkrilo da kompanija ima 12 milijardi eura duga, a da je lažirala vrijednost tvrtki u Latinskoj Americi koje ne samo da nisu imale 4 milijarde dolara imovine, već je njihovo poslovanje bilo fiktivno. Talijanska se vlada uključila jer su vlasnici za sobom povukli i talijanske građane koji su ulagali u Parmalatovu obveznicu. Tvrtku je u međuvremenu kupio Lactalis, ali sudski procesi još traju.  

>> Hajdaš Dončić: Slučaj Agrokor posljedica je loše privatizacije  

>> Lex Todorić – ili dogovor s vjerovnicima ili Vlada šalje upravitelja

ISTRAŽUJEMO

Kako početi investirati i planirati mirovnu? Evo zašto o tome trebate razmišljati već u dvadesetima

Rano počnite planirati mirovinu, pametno birajte investicije i budite dosljedni u svojim financijskim odlukama kako biste uživali u financijski stabilnijoj budućnosti, poručuju financijski stručnjaci i savjetuju početi sa štednjom već od prvog zaposlenja. Međutim, kako početi investirati i planirati mirovinu kada nam se teško uopće zamisliti u budućnosti, pogotovo ako smo tek u dvadesetima?

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 8

Avatar midway
midway
13:48 26.03.2017.

Todorić je čisti primjer da RH zakoni nisu za sve isti.

RP
rpzagreb
14:11 26.03.2017.

Klasičan primjer u kakvoj banana državi živimo gdje se zakoni, odredbe i kazne odnose na sve osim na neke. Zašto ne počne prodavati svoju imovinu i tim dijelom barem malo smanjiti dugove? Što se tiče sudbina i egistencije ljudi, pitam, koja je to razlika između tisuća malih privatnika opterećenih silnim nametima, porezima, davanjima i ovrhama i jednog Todorića ?

BA
barbaizamerike
15:32 26.03.2017.

Svi ce biti iznenadeni kad se sazna prava istina