Dok je župnik Tomislav Subotičanec u sportskoj dvorani u Remetincu danas predvodio misu za osamdesetak zatvorenika, od kojih su osam bile žene, velečasni Ivan Topolnjak i kapelan Branimir, svaki u svom kutu, obavljali su ispovijed. Bivši potpredsjednik hrvatske Vlade Damir Polančec, trenutačno najpoznatiji "stanovnik" ove ustanove, na misnom slavlju u zagrebačkom zatvoru nije bio, niti je tražio dozvolu da na nj ode.
Doduše, poklopila se misa i s posjetima koji su u Remetincu za pritvorenike (zatvorsku kategoriju u kojoj je i Polančec) ponedjeljkom do 14 sati, a za osuđene za blagdana posjeti su u nedjeljnom "režimu", pa su ih mogli primati i danas, što inače ponedjeljkom ne mogu, te su neki, iako su dobili dozvolu, u zadnji tren odustali od mise i odlučili vrijeme provesti s obitelji koja ih je došla obići.
Za dolazak na današnju misu zatvorenici su se ranije predbilježili, a kako nam je objasnila Ivana Ćusak iz uprave zatvora, osnovni kriterij za dobivanje dozvole bio je taj da je zatvorenik poštovao pravila kućnog reda i da je svojim ponašanjem zavrijedio tu pogodnost. Naravno, vodilo se računa i o broju zatvorenika koji stanu u sportsku dvoranu.
Na našu opasku da na misi nema poznatih lica (a tu su trenutačno bivši direktor Poštanske banke Josip Protega, umirovljeni general Vladimir Zagorec, ubojica Ivane Hodak Mladen Šlogar...) koja su popunila već stupce i stupce crnih kronika, Ćusak je uzvratila da su službenicima svi koji su bili u dvorani – dobro poznati.
Već četrnaestu godinu zatvorski dušobrižnik, velečasni Topolnjak, koji u Remetincu dva puta mjesečno služi misu, na kraju je poručio zatvorenicima kako se nada da će svi oni uskrsnuti u slobodi.
Uskrs se, barem što se tiče jelovnika, osjetio i u ovom zatvoru. Tako je nedjeljni doručak bio tradicionalno uskrsni – kuhana šunka i jaja, a za ručak su zatvorenicima posluženi pečenka i kolač.
E,zaista gurate nos svakud! Sto je novinare,a i nas briga tko se u zatvoru Bogu moli,a tko ne! Pustite te ljude na miru! O njihovu grijehu ili nevinosti, ima dosta onih koji se o tome brinu,a na nama nije da se na neki nacin nasladjujemo i izavljavamo kao da smo ljudozderi.