Nakon što je Vijeće sigurnosti UN-a donijelo Rezoluciju 1037 i osnovalo posebnu Prijelaznu upravu u istočnoj Slavoniji (UNTAES), 15. siječnja 1996. godine počeo je proces mirne reintegracije čija je provedba išla polako, korak po korak. Uspostavljene su Prijelazne policijske snage koje su imale ulogu zaštititi mir i sigurnost stanovništva te stvoriti uvjete da MUP preuzme njihove poslove nakon završetka mandata UNTAES-a.
Za provedbu tog procesa provođena je u cijeloj državi selekcija među rukovodećim kadrovima u policiji. U to sam vrijeme bio pomoćnik načelnika za temeljnu policiju u Solinu pa me predložila PU splitsko-dalmatinska. Nakon provedene obuke, nas dvadesetak došlo je na sastanak u Erdut gdje su nas raspoređivali tko će kamo. Ja sam upućen u Mirkovce.
Bio je 28. lipnja 1996. godine kada sam stigao. Odjeven u plavu odoru bez ikakvih obilježja, krenuo sam pješice iz Vinkovaca prema kontrolnoj točki gdje je bio jordanski bataljun. Zbunili su se, nisu znali da dolazim. Nakon provjere, odvezli su me do postaje u kojoj su radila 54 službenika u odorama policije Republike Srpske. Bili su u šoku. Ali mirna reintegracija je započela... Nikada prije nisam bio u ovom dijelu Hrvatske, no slike razorenog Vukovara nikada neću moći zaboraviti.
Gradili smo povjerenje
Prošlo je nekoliko mjeseci dok u postaju nisu počeli pristizati naši policajci, do čijeg sam dolaska bio sam vraćajući se nakon završetka posla u Vinkovce gdje mi mnogi ljudi uopće nisu vjerovali da radim u Mirkovcima. Prijelazne policijske snage sastojale su se od pripadnika bivše milicije iz područja istočne Slavonije te policajaca iz redova MUP-a RH. Rukovoditelji tih snaga bili su u ravnopravnom omjeru pripadnici hrvatske i srpske nacionalnosti, a tako je bilo i na nižim razinama zapovijedanja. Ured u Mirkovcima dijelio sam s Milanom Toljagićem koji je kasnije otišao iz Hrvatske. Postupak uključivanja pripadnika Prijelaznih policijskih snaga u sastav MUP-a RH, a isto tako i cjelokupnog područja u političko-pravni sustav RH nije tekao glatko, ali je ipak uspješno okončan. No ipak bilo je neophodno uvjeriti srpsko lokalno stanovništvo u mirnu reintegraciju. Tadašnji problem na koji sam naišao kao načelnik Policijske postaje Mirkovci bio je upravo taj što srpsko stanovništvo u početku nije moglo prihvatiti slom političke ideologije o velikoj Srbiji, ali i hrvatskom je stanovništvu bilo teško zbog bolnih kompromisa i jer je bilo mišljenja da je to područje trebalo biti potpuno oslobođeno vojnim putem. Problemi i tenzije s kojima sam se susretao bili su brojni, bilo je puno nepovjerenja u mirno rješavanje sukoba. Strašna ratna razaranja na tome području i velike žrtve koje je podnijelo hrvatsko stanovništvo znatno su otežavali normalizaciju hrvatsko-srpskih odnosa.
U to vrijeme bilo je teško upravljati policijskom postajom jer pripadnici srpske nacionalnosti nisu imali policijsko obrazovanje i nisu priznavali hrvatski pravni sustav.
Prijelazna policija u Podunavlju bila je jedini obnašatelj vlasti RH na tom području. U policijskim postajama bilo je teško, jedni su se žalili na druge, Srbi da se favoriziraju Hrvati, a Hrvati da se favoriziraju Srbi, što je jednima bilo dobro, drugima je bilo loše. Bilo je prisutno opće nepovjerenje te je zbog toga predsjednik Franjo Tuđman imenovao Nacionalni odbor za uspostavu povjerenja i normalizaciju života na ratom stradalim područjima, a na čelu mu je bila Vesna Škare-Ožbolt.
Što se tiče policije, povjerenje se gradilo na različite načine, otvorene su telefonske linije za građane pa su stručnjaci za sve vrste unutarnjih poslova odgovarali na pitanja i pokušavali riješiti njihove probleme iz svoje nadležnosti. Policajaci srpske nacionalnosti educirani su o provedbi hrvatskih zakonskih propisa. Ipak, neki nisu prihvaćali reintegraciju pa su odlazili iz službe. Djelovanje policije na području postaje Mirkovci bilo je posebno zahtjevno jer je tu za okupacije bilo jako uporište pobunjenih Srba.
Jedina uspješna mirovna misija UN-a
Nije bilo lako držati pod kontrolom i sprečavati incidente vezane uz povratak Hrvata i mirni odlazak Srba iz hrvatskih kuća. Trebalo je spriječiti eskalaciju međunacionalnih sukoba iniciranih imovinskim pitanjima u vezi s nekretninama, kao i pokretnom imovinom u njima. MUP je održavao intenzivnu suradnju s predstavnicima međunarodnih organizacija koje su djelovale na tom području. Mirna reintegracija službeno je završena 15. siječnja 1998.
VIDEO Vukovar nekad i sad
Smatram da je to bila pobjeda razuma i s pravom je proglašena jedinom uspješnom mirovnom misijom UN-a, ali mislim i da je trebalo na njoj još raditi jer problemi postoje i danas. Etnički vrtići, škole, kafići, sve to ukazuje na potrebu liječenja starih rana i izgradnju povjerenja. Glavni cilj mirne reintegracije je ostvaren bez gubitaka, ali nažalost Vukovar nije zacijelio sve svoje rane, primjerice u vezi s istraživanjem ratnih zločina moglo se napraviti puno više.
Kao glavni ravnatelj policije osjećam dužnost i veliku odgovornost da hrvatska policija privede pravdi odgovorne za sve ratne zločine pa naglašavam da ulažemo velike napore u cilju procesuiranja ratnih zločina ne samo na ovome području.
Stoga sam donio odluku o osnivanju posebne radne skupine, a utemeljena je u veljači. Rad je usmjerila u dva smjera: analizu postojeće dokumentacije i sistematično planiranje budućeg rada te intenziviranje rada, koje će rezultirati podnošenjem novih kaznenih prijava za zločine počinjene nakon pada Vukovara. Već u travnju je radna skupina podnijela prvu kaznenu prijavu za zločine počinjene na Sajmištu, Ovčari i u Veleprometu. Važno je napomenuti da je to najveći broj prijava podnesenih u tako kratkom vremenu za zločine počinjene na području Vukovara. Naime, posljednje kaznene prijave koje su podnesene za Ovčaru datiraju iz 1992. i 1995. godine, s obzirom na to da je daljnje procesuiranje preuzeo Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, u više postupaka.
Rješavamo zločine počinjene u Vukovaru
Ove godine na području RH razriješena su ukupno 23 kaznena djela ratnih zločina, što je povećanje od 35 posto u odnosu na prošlu godinu, s naznakom da će biti obrađeno još nekoliko kaznenih djela ratnih zločina za koje se dovršetak kriminalističkih istraživanja očekuje do kraja godine.
U odnosu na drugi smjer djelovanja radne skupine, važno je naglasiti da će analizom dostupne dokumentacije i daljnjim intenziviranjem rada biti obuhvaćeni ne samo ratni zločini počinjeni na Ovčari već i svi događaji važni za pad Vukovara. Dakle, događaji u vukovarskoj bolnici, odvođenje ranjenika u vojarnu na Sajmište te njihovo stradavanje na Ovčari i drugim mjestima, ali i drugi događaji odnosno zločini koji bi se mogli dovesti u vezu s počiniteljima, odnosno sudionicima. Smatramo iznimno indikativnim da rezultati preliminarne analize dostupnih materijala vezanih uz istraživanje zločina na Ovčari pokazuju manjkavu prijašnju komunikaciju s obiteljima žrtava i svjedocima tih događaja, kao i manjkavu te lošu prijašnju koordiniranost s drugim tijelima čiji je rad važan za kvalitetno procesuiranje ratnih zločina. Preliminarna analiza pokazala je i potrebu da se rad radne skupine potpuno premjesti u Vukovar, da se sistematiziranjem novih radnih mjesta poveća broj izvršitelja na liniji rada na ratnim zločinima te da se u istraživanju najtežih oblika ratnih zločina ubuduće funkcionalno objedine odjeli ratnih zločina policijskih uprava koji se nalaze pod regionalnim centrom za istraživanje ratnih zločina Osijek.
"Nase sudstvo" je tako brzo da bi mu trebalo dvijesto godina da zavrse posao a oni da zive dvijesto sedamdeset, zato je gospodin Karamarko bio u pravu kada je rekao, dovesti Njemacko sudstvo u Hrvatsku jer je znao kako sudstvo funkcionira.